Monika Rusak, autorica dokumentarnog filma Zauvijek: ‘Starost nije uvijek tužna’

U sklopu petog izdanja varaždinskog festivala MOP Špancirefst, danas u večernjim satima, točnije u 20.15 sati, varaždinskoj će publici u kinu Galerija premijerno biti prikazan dokumentarni eksperimenatalni film ‘Zauvijek’, mlade Varaždinke Monike Rusak.

> FOTO Počeo je MOP Špancirfest festival: Varaždin idućih dana ‘živi’ multimediju

Riječ je zapravo o Monikinom diplomskom projektu, koji je nastao pod mentorstvom izv. prof. art. Nadije Mustapić (MFA) te dodatnim mentorstvom izv. prof. art. Ingeborg Fülepp, mag. art. unutar modula Intermedije diplomskog studija Medijske umjetnosti i praksi na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci.

– Sve je krenulo fotografijom. Moj diplomski rad u početku je trebao biti sastavljen od serije fotografije koje bi bile na tematiku vodu. S obzirom da se dugo bavim fotografijom, htjela sam se okušati i vidjeti kako fotografija zapravo djeluje kada se pretvara u pokret. Nakon što sam odlučila da ću raditi film, htjela sam raditi igrani – započela je Monika i dodala.

– Zanimala me tema vezana uz starost, stoga sam odlučila napraviti nekoliko razgovora sa ženama koje prebivaju u Domu za starije i nemoćne osobe u Varaždinu, kako bi dobila dublju priču na temelju čega bi napravila scenarij za igrani film. Ravnateljica Tamara Ljubić mi je izašla u susret te mi je predložila nekoliko zanimljivih žena s kojima sam napravila razgovore. Sam razgovor s Ružicom, glavnom aktericom dokumentarca, nastao je godinu dana prije nego sama ideja filma. Njezini iskreni i divni odgovori potaknuli su me na stvaranje dokumentarnog, ali ne i klasičnog filma. Zamisao mi je bila što slikovitije prenijeti lik žene na film, stoga veliku ulogu igra njezin glas, odnosno fragmenti iz njenih intervjua, koji nas u dokumentarnoj maniri približavaju realnom svijetu.

‘Zauvijek’ govori o prolaznosti života i vrijednostima

Projekt ‘Zauvijek’ kratki je dokumentarni eksperimentalni film u trajanju do 15 minuta o prolaznosti života i (us)trajnosti najvećih životnih vrijednosti. U filmu su korišteni zvučni zapisi dokumentarnih snimki razgovora s protagonisticom, R. J. (88), oko čije se životne priče gradi nelinearni narativ.

– Moj film spada u neku među-kategoriju, između dokumentanog i eksperimentalnog filma. Upravo sam to željela postići, odvojiti svoj film od igranog filma. Mnoštvo simbolike ukazuje na eksperimentalni prikaz dok zvučni zapis protagonistkinje, način snimanja te montaža ukazuju na dokumentaristički pristup u filmu. Dokumentaristički je pristup uveden s četiri djevojke koje su prisutne u filmu kao glumice igrajući ženu čiji glas čujemo kroz voice over u zvučnom zapisu. Međutim, one u stvarnosti nisu glumice, već ‘obične’ djevojke zato što u svojem filmu pridajem značaj prirodnim ljudima, u ovom slučaju ženama koje nisu učene glumice, već svojom gestom i vlastitom intuicijom iznose emocije pred kamerama – ispričala je Monika.

– Suradnicama je rad na filmu predstavljao veliki izazov jer nije lako stati pred kamere ukoliko nisi profesionalna glumica. Upravo kroz takav proces događa se eksperiment kojeg provlačim kroz cijeli film. Veliko značenje za scenarij i sam proces snimanja imala je ispovijest gospođe prema čijoj je životnoj priči rađena i priča za film. Prije snimanja, ona je ženama – glumicama ispričala svoju životnu priču koja je na njih ostavila utisak i olakšala izvođenje scena pred kamerom.

Prolaznost života prikazana je kroz simboliku vode kao glavnog pokretača priče koja u prenesenom značenju prikazuje izgubljenu ljubav protagonistice, a prikazi pejzaža uz Dravu kod Varaždina kao i ostale scene u kojima se voda pojavljuje u različitim oblicima, glavni su okviri unutar kojih se odvija prošlost i sadašnjost jedne žene.

– Moja je želja omogućiti gledatelju da putem mekih i blagih zvučnih te vizualnih tonova uroni kroz žubor vode u priču. Da se osjeti svaki djelić krasne prirode koja nas okružuje, koja svojom netaknutošću asocira na nevinost i ranu mladost koja je povezana s iskrenom i čistom ljubavi.

Treća životna dob nije nužno ispunjena tugom

Želja mlade redateljice je govoriti o trećoj dobi života i ljubavi kao glavnom osloncu u starosti, koja ne treba predstavljati tugu već i sreću u kojoj treba uživati u svakom trenutku.

– Tema koja me zanimala prije nego sam krenula raditi film bila je povezana uz društveno angažiranu umjetnost, koja se najčešće bavi socijalnim problemima i pitanjima u društvu. Mene je konkretno zanimala tema treće dobi u današnjem društvu. Mislim da se u Hrvatskoj i općenito cijelom svijetu najmanje obrađuje tema vezana za tu dob, smatram da su pripadnici te dobi na margini društva – zapostavljeni su od strane svojih obitelji, a uvriježeno je mišljenje, kako su oni na koncu, iako i dalje žive svoj puni život. Razlika je samo u tome što im druge vrijednosti u životu postaju bitnije te im se mijenjaju ciljevi.

Svaka životna dob je lijepa, smatra Monika.

– Potrebno je svaku dob shvatiti, prihvatiti i i u njoj pronaći samog sebe te ostvariti zadovoljstvo u okolini u kojoj se nalazimo. Potvrđuje to i citat Simone de Beauvoir, koja je vječita inspiracije protagonistice u filmu: ‘Lijepe starosti nikada ne dolaze same od sebe, one su neprekidne pobjede, ali i prebrođeni porazi.’

Iako je ovo Moniki prvi takav projekt, sigurna je da nije posljednji.

– Pošto sam trenutno zaposlena, sve projekte sam malo stavila na čekanje. Trenutno se najviše bavim time da film pošaljem na što više festivala. No, usput i radim na jednoj ideji za film, koja će se nadam se uskoro i realizirati.

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@varazdinski.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije