Mladi iz VAKUUM-a provjerili glasine da je pivo najbolje baš na vrhu Ivanščice

Završava i zadnji vikend u 2015. godini. Idealna je prilika za odlazak na planinu, a od bližih Varaždinu dosta često se nameće Ivanščica kao prvi izbor. Postoje tu još recimo i Čevo ili Ravna gora, ali Ivanščica je omiljeno mjesto za planinarenje – kako za iskusne dugogodišnje planinare, tako i za početnike i izletnike.

Postoje putevi koji su strmiji i oni koji su blaži prema posjetiteljima, ali svi na kraju vode do vrha na kojem se nalazi Pasarićev planinarski dom, u kojem mnogi nalaze okrjepu. Gulaš, kobasice, sir s vrhnjem, a šuška se da je pivo, nakon muke i kalvarije, najbolje baš na vrhu planine.

Članovi VAKUUM-ovog akcijskog tima odlučili su provjeriti glasine, ali i korisno, fizički i duševno, iskoristiti ovu zadnju nedjelju u 2015. godini.

Krenuli smo autom iz Varaždina oko 7:45. Magla je još uvijek bila gusta pa smo do Turčina, gdje se ukrcao ostatak ekipe, vozili usporeno. Kad smo svi bili na okupu, mjesta kroz koja smo morali proći da bismo došli do podnožja su redom: Tomaševec, Sveti Ilija, Beretinec, Črešnjevo, Tužno, Cerje Tužno, Cerje Nebojse, Ivanečko Naselje, Ivanec i konačno Prigorec.

Obično ostavimo auto kod Žganog vina koje je poznati izvor u podnožju Ivanščice. Od tamo ljudi mogu izabrati hoće li ići makadamskom cestom do vrha ili po planinarskom putu Mrzljak. No, ovaj put smo odlučili doći do vrha po Konju.

Kasnije smo saznali da to i nije najteži put do vrha. Nemam opravdanje zašto to nisam nakon svih tih odlazaka gore znao, ali mogući razlog za zabunu je činjenica da se negdje nakon Pasarićevog doma put kojim se ide preko Pionira račva i postoji ‘blaži’ i ‘teži’ Pionir. Naravno, to se tako službeno ne zove, ali mi smo ovaj put slučajno izabrali onaj pravi Pionir za spuštanje.

Nije bilo lako: lišće i koreje (korijenje) nam nisu olakšali, ali štapovi (prirodni i oni kupljeni u dućanu) jesu. Ispalo je da nisam jedini opremljen do zuba – Bogdan je, naime, bakalar (Bachelor) planinarenja i pun je razne fine opreme koje se ja još trebam dočepati. Ipak je dobro da nam nikakvi lanci, svjetiljke, prva pomoć ili užad nisu trebali.

Ostali podaci o usponu – trajanje: 3 sata, kilometraža: 5,3 km, uspon: Konj, spust: Pionir.

No, kad smo već kod toga: možda će nam uskoro od toga svega trebati barem svjetiljke, jer…

(Cjelokupni članak s više fotografija pogledajte na stranicama Centra za mlade Grada Varaždina)

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@varazdinski.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije