U Strmcu (1): Znamo što znači ne imati, dok nekima nije dosta ni 30.000 kuna

– Daj mi pet kuna – dočekao nas je, sasvim dosadno
predvidljivo i stereotipno, mališan pri ulasku u romsko naselje
kod Strmca Podravskog, nakon što smo skrenuli s ceste koja u
produžetku vodi prema slovenskoj granici i Ormožu. U samo
nekoliko sekundi oko vozila sjatila su se i ostala djeca,
znatiželjno nas i dobroćudno promatraju, dok nas mlada žena
nepovjerljivo mjerka pa pita zašto smo došli.

– Tražimo Zlatka Oršuša, možete li nam pokazati
koja je njegova kuća?

Pokazuju nam neka idemo samo ravno (što bismo ionako napravili,
jer niti lijevo niti desno nema ulica) i da ćemo ga pronaći u
kući nasuprot zelenom kombiju.

Stotinjak metara dalje čeka nas nova ‘provjera’; ovoga puta
zaustavljamo se pored mladih muškaraca koji stoje na cesti i
pričaju. Među njima je i Zlatko Oršuš. Jedan od
sinova Zlatka Oršuša.


Tri klase u romskome naselju

Zlatko Oršuš stariji predsjednik je Vijeća romske nacionalne
manjine Varaždinske županije i svojevrsni paralelni predstavnik
stanovnika romskog naselja u blizini Strmca, gdje, kako nam je
rekao, u 70-ak kuća živi oko 700 Romkinja i Roma.

– Službeni podaci da toliko Roma živi u cijeloj Varaždinskoj
županiji nisu precizni, već samo ovdje ima nas toliko, a kad se
tome pridoda i brojka onih iz Svetog Đurđa i drugih naselja, ima
nas znatno više – priča nam Oršuš dok sjedimo na terasi
obiteljske kuće.

Kuća njegove obitelji nije najljepša u selu, ima onih koji žive u
daleko boljim uvjetima, ali većina naselja danas je uređena,
izgleda kao prosječno seosko naselje u ovim krajevima.


Letimičnim pogledom stječe se dojam kako unutar naselja postoje,
prema gruboj podjeli, tri ‘klase’. Na vrhu su oni s najvećim
kućama, uređenim dvorištima, željeznim ogradama sa zlatnim,
pozlaćenim ili lažnozlatnim detaljima.


‘Srednju klasu’ čine obitelji koji žive u zidanim kućama, ali
koje nisu dotjerane kao one najbogatijih stanovnika naselja.

I, naposljetku, jedan dio naselja, srećom – najmanji, i dalje
čine trošne potleušice naslonjene jedna na drugu. Strmečki
‘slamovi’. Romsko naselje kakvo je nekad bilo.

U 15 kvadrata živi ih i po osmero

– Ovim ljudima ovdje treba pomoć. U četiri puta četiri
kvadrata ponegdje živi i po sedmero ili osmero ljudi.
Nemaju zadovoljavajuće higijenske uvjete jer ih je nemoguće i
ostvariti kada su ovako gusto naseljeni – objašnjava nam Zlatko
Oršuš dok šećemo između kućica bez žbuke, sa zemljanim podovima,
najlona umjesto pokrova…


Za neke od njih nismo sigurni služe li kao mjesto za stanovanje
ili kao – šupa.

– Evo, i ovdje živi jedna osoba. I to mlad muškarac – pokazuje
nam Oršuš prema jednoj takvoj nastambi.


Kišni je dan pa hodamo blatnim puteljcima, svojevrsnim
zajedničkim dvorištem svih obitelji koje tu obitavaju. No, kiša i
blato kao da ne smetaju nikome.

Ovo je najživlji dio naselja; bosonoga djeca trčkaraju okolo, svi
su vani, na kišobran malotko pomišlja. Tek mladić u našoj
pratnji, Nenad Kalanjoš, spremno i gostoljubivo
pomaže fotografu da ne pokisnu niti on niti oprema.


Dvadesetak obitelji treba pomoć

Ispred jedne trošne kućice nad koritom s vodom uočavamo dvoje
supružnika kako ‘čerupaju’ piliće.

– Nije nam lako. Imamo troje djece, svi idu školu. Ljudi misle da
ne želimo slati djecu u školu. To nije istina. Ali ponekad ne odu
jer jednostavno nemaju ništa čisto za obući. Perem svu robu na
ruke. A ako odu prljavi, opet nije dobro – požalila nam se
Snježana Oršoš.


– Ima oko 20 obitelji kojima treba pomoći da se odavde maknu. Ali
problem je u tome da Općina ne dozvoljava širenje naselja.
Tražili smo da se omogući gradnja u produžetku, ali već 200
metara od moje kuće ne smije se graditi. Nismo tražili da nam
plaćaju izgradnju, i ovi ljudi isto to ne traže – objašnjava
Zlatko Oršuš.

Model koji predlaže za rješenje problema preostalih romskih
obitelji u naselju isti je onaj koji je, kako kaže, već isproban
kod gradnje prijašnjih kuća, a to je omogućavanje obiteljima
dobivanje kredita koji bi otplaćivali socijalnom pomoći koju
dobivaju.

– Sve obitelji ovdje otplaćuju kredite čija rata iznosi od tisuću
do dvije tisuće kuna – doznajemo od Oršuša.


Hodajući kroz naselje okruženi mnoštvom koje čine sve generacije,
u razgovor se uključuju i ostali.

– Pogledajte kako su kuće natiskane jedna na drugu, ovdje nikako
ne možemo graditi. Ne znam zašto nam se ne dozvoli gradnja –
nezadovoljan je jedan muškarac.


Problem koji ih muči je i taj što iz godine u godinu u starom
dijelu naselja raste broj djece. A problemi se ne rješavaju.

‘Prepolovljeni’ na dvije općine

Doznali smo i da je naselje u postupku legalizacije, ali i da ima
kuća kojima prijeti rušenje.

– Njih desetak izgrađeno je nakon 2013., no vjerujemo da ih ipak
neće srušiti. Ovi ljudi uložili su u njih sve što imaju – nada se
‘načelnik’ Oršuš.


Rješenje problema starog dijela naselja najveći je problem među
tamošnjim Romima. No, muči ih i odvoz nagomilanog smeća.

– Godinama se nagomilavao otpad. Bilo je razdoblja kada se uopće
nije odvozilo. A kada je, onda je to bilo samo jednom ili dvaput
mjesečno. Kako je nastala gomila? Ljudi su stavljali višak u
vreće, ali tvrtka koje je smeće odvozila to je ostavljala i evo
sada gomile – prisjeća se Oršuš.

Zanimljivo je da jedan dio naselja spada pod općinu Petrijanec, a
drugi pod općinu Cestica, dok nekima adresa glasi i na poštu
Vinica.

– U vezi naših problema najviše razgovaramo s načelnikom općine
Petrijanec Vladimirom Kurečićem. Tijekom
proteklih godina pokazao je interes za njihovo rješavanje –
svjedoči Oršuš.

Čačić izgradio cestu i infrastrukturu

Naglašava da Varaždinska županija, odnosno nekadašnji župan
Radimir Čačić, nisu Romima izgradili kuće, kako
se to često smatra, već da je tada izgrađena cesta i dio
komunalne infrastrukture.

– Voda je dovedena do početka naselja, a tijekom ove godine
trebalo bi povući još 700 metara. Sredstva su osigurala obje
općine i Županija, uz zalaganje saborskog zastupnika
Veljka Kajtazija – informacije su koje je iznio
predstavnik Roma. Do daljnjeg će kućanstva i dalje koristiti
hidrofore, ali nadaju se skorom priključenju.

Oršuš i Oršoš, Kalanjoš, Horvat, Ignac,
Bogdan, Balog
najčešća su prezimena među Romima u tome
naselju. Bez obzira na očigledne statusne razlike i među njima,
ponosno ističu da si svi međusobno pomažu.


Ili, kako kaže njihov predstavnik Zlatko Oršuš:

– I da samo jedna jedina obitelj u naselju nema adekvatne uvjete
za život, treba joj pomoći da ne živi u blatu. Vjerujte, kad bi
Romi vladali, problema ne bi bilo. Mi znamo što znači ne imati. A
ovim foteljašima nije dovoljno niti 15 niti 30 tisuća kuna.

(Slijedi: O obrazovanju i zapošljavanju, o krađama
bicikala)

U Strmcu (2): Završimo školu i ne možemo do
zaposlenja samo zato što smo Romi

U Strmcu (3): Kradu li Varaždincima bicikle Romi
ili Cigani?

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@varazdinski.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije