– Ljudi bježe sa strahom u nadi da će pronaći bolji život u razvijenim europskim zemljama. No te razvijene zemlje preprečavaju im put na razne načine, na primjer, postavljajući bodljikave žice. Čine sve kako bi odmogli izbjeglicama. Ipak, razumijem te države. Boje se terorista koji se kriju među izbjeglicama. Ako i puste sve njih u državu, neće imati kamo s njima, ne mogu svima pomoći i dati im hrane, ne mogu se pobrinuti da većina bude zaposlena te im ne mogu jamčiti sigurnost. Ali ipak, mislim da ne moraju to pokazivati na tako grub i okrutan način.
Napisala je to Iva, učenica 8.b. razreda OŠ Gustav Krklec iz Maruševca u Varaždinskoj županiji, koja je s vršnjacima opisala svoje dojmove o izbjeglicama koje su prije dvije godine prošle kroz Hrvatsku, pa prešle preko granice u Sloveniju.
Općina Maruševec povezala se sa slovenskom općinom Rogatec na 10.000 eura vrijednom EU projektu ‘Uzroci, učinci i posljedice migrantskog vala na EU i uloga građana’, u sklopu kojeg su djela iznosila svoja mišljenja o toj temi koja u varaždinskom kraju postaje ponovno aktualna jer se nagađa da bi neke od stotinu izbjeglica koje će krajem godine iz Turske biti premješteno u Hrvatsku, smještaj mogle naći i na sjeveru Hrvatske.
Projekt općine Maruševec zainteresirao je mještane, a djeca su na svoj način pristupila toj temi.
– Neke se zemlje prema migrantima ponašaju poput životinja. Zapravo, s jedne strane ih razumijem jer se boje neće li u njihovim zemljama oni napraviti terorističke napade u kojima bi umrlo na tisuće ljudi. Sretna sam što živim u zemlji koja je puna suosjećanja za migrante. Ne podržavam nimalo predsjednika SAD-a koji uopće ne pušta migrante – napisala je Doris, dok Viktorija vjeruje da velik broj izbjeglica želi u Njemačku jer misle da će tamo moći dobiti posao i nastaviti normalno živjeti.
Razvučena žilet-žica
– To i nije baš tako. Pretpostavljam da će većina dobiti posao, ali ne svi. To je prevelik broj ljudi i ne verujem da imaju radno mjesto baš za svakoga. Taj se problem pojavio i u Hrvatskoj. Svi znamo da je u Hrvatskoj velik broj nezaposlenih koji pokušavaju pronaći posao. Ja mislim da u jednu ruku nije pošteno da posao dobije izbjeglica, a ne Hrvat koji već duže vreme na čeka taj posao – smatra ona.
– Nadam se da će odgovorni svjetske organizacije i ljudi koji su na tim položajima prepoznati probleme i što prije reagirati da ti ljudi nađu svoj mir i novi dom. Pritom ne mislim na vile i skupocjene automobile, već mali, ali s ljubavlju uređen topli dom, smijeh djece, a najviše mir. Ulice okružene gredicama cvijeća i drvoredima bez vojnika s puškama, bez mirisa eksplozije i sirena u zraku. Zapitate se veliki svjetski vođe: Traži li mali čovjek zaista mnogo? – pita Fran iz 7.b., a njegov prijatelj iz razreda Luka misli da bi zbog rata trebali bježati samo starci, žene, djeca i bolesnici, dok bi se zdravi, odrasli ljudi trebali boriti za svoju zemlju.
Učenici su izrađivali i crteže. Na većini njih vidi se žilet-žica koja i danas leži razvučena na 133 kilometra granične crte između Slovenije i Hrvatske.
