Pošto se iduće godine trebala vjenčati, pokopana je u vjenčanici i sa zaručničkim prstenom na ruci
U Zagrebu je u 33. godini, nakon kratke i teške bolesti,
preminula atletičarka AK Svetice Valentina
Valjak. Iako je rođenjem i životom bila vezana
uz Zagreb, naša poznata atletičarka porijeklom je bila iz
Brezničkog Huma.
Valentina je rođena 22. studenog 1988., atletikom se počela
baviti 2001. godine u AK Novi Zagreb. U mlađim je uzrastima
trenirala disciplinu skok u dalj, da bi u seniorskom uzrastu
odabrala duge pruge. Posljednja istrčana utrka bio je Plitvički
polumaraton na kojem je 15. studenog pobijedila u ženskoj
konkurenciji. Tjedan dana kasnije, 22. studenog, bio joj je
32. rođendan, a svoj bi privatni život okrunila vjenčanjem u
srpnju iduće godine. Dogodine bi postala i doktor znanosti…
Valentinu Valjak je smrt zatekla kao asistenticu na geografskom
odsjeku Prirodoslovno matematičkog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu. Dobitnica je rektorove nagrade, a od svoje se suradnice
i djelatnice oprostilo i Hrvatsko geografsko društvo. Sahranjena
je na mjesnom groblju u Brezničkom Humu, u vjenčanici i sa
zaručničkim prstenom na ruci.
Nikola i Valentina
Valentina je, kao i godinu dana stariji brat Mario, praktički od
rođenja bila vezana za atletiku. Atletika je bila ta strast koja
je povezala Valentinu i Nikolu Nikolića, s
kojim se lani zaručila. Planirali su vjenčanje 25. srpnja ove
godine, ali je korona sve pomaknula za iduću godinu. Nažalost,
Valentina ga neće dočekati u vjenčanici. U njoj i sa zaručničkim
prstenom na prstenjaku, pokopana je pod humkom na kojoj su deseci
vijenaca cvijeća s ispisanim porukama ljubavi i nade za ponovnim
susretom. Ali i onima koje najbolje govore tko je bila Valentina.
Sjajna kći, učenica, studentica i buduća doktorica znanosti.
Iduća godina je trebala je biti kruna jedne sjajne sportske i
akademske karijere, pišu 24sata.
– Ne znam što reći osim da smo dobili zlatno dijete. Uvijek
poslušna marljiva, vrijedna. Doista najbolje od najboljeg. Ona
nije poznala riječ ne mogu, teško mi je. Kad sam joj nešto rekla,
to je učinila s veseljem. Još ne možemo vjerovati da je nema. Što
će više vrijeme odmicati, to ćemo se sve teže nositi s preranim
odlaskom naše Valentine – kazali su za 24sata roditelji Zorica
i Stjepan, koji su sa sinom
Marijem u petak, dan nakon pokopa, a prije
odlaska u Zagreb, donijeli buket cvijeća i upalili svijeću na
grobu u Brezničkom Humu. Mjestu iz kojeg potječe njezin otac,
odakle vuče korijene i koji je toliko voljela.
– Bili smo opijeni radošću jer je pobijedila na tom 35.
Plitvičkom polumaratonu, na kojem je voljela nastupati. To joj
nije prva, ali na žalost je zadnja pobjeda i zadnji nastup na
atletskoj stazi koju smo oboje toliko voljeli i koja nas je
spojila. Nažalost, nakon te pobjede ona je otišla. Onako tiho i
skromno kako je živjela – kaže njezin zaručnik Nikola, koji je
također atletičar.
–
Nas dvoje smo se zapravo godinama susretali trčeći u parku
Maksimiru, a “zaiskrilo” je početkom 2017. godine, kada smo i
službeno započeli zajedničko putovanje. U slobodno vrijeme, kada
su to treninzi i posao dozvoljavali, voljeli smo odlaziti u
planine i uživati u svježem zraku. Tako smo se već nakon nešto
više od godinu dana veze u Švicarskim Alpama na 3000 m i
zaručili. Nekoliko mjeseci kasnije preselili smo se u zajednički
stan u blizini Maksimirske šume gdje smo zajedno trenirali i
odmarali. Valentina je u međuvremenu uz redovni posao na
fakultetu svoj doktorat privodila kraju – kazao nam je tihim
glasom Nikola, dodajući da su oboje voljeli život i sve radosti
koje on nosi.
– Po povratku s Plitvica tužila se na glavobolju. Odvezao sam ju
u bolnicu i odmah su je idućeg dana, 16. studenog, operirali.
Imala je izljev krvi u mozak jer se tek tad saznalo da boluje od
rijetke bolesti, AVM ili arterijsko-venska malformacija, od koje
boluje oko jedan posto ljudi – kazao je Nikola Nikolić. Valentina
je preminula 10 dana kasnije.
Liječnici su potvrdili da je to asimptomatska bolest koja ne daje
nikakve signale. Uglavnom je kobna za ljude između 20. i 40.
godine života i ništa ne utječe na njezin razvoj. Za tu se
bolest može saznati samo pomoću CT-a mozga.
Brat i roditelji kažu da su ju jednom zgodom vidjeli u vjenčanici
i da je bila prekrasna. Stoga su i odlučili da bude
pokopana u njoj, pišu 24sata.