U Hrvatskoj je Krapinsko-zagorska županija rekorder s čak 98,79 posto učenika u osnovnim školama koji pohađaju katolički vjeronauk, dok najmanje osnovnoškolaca, njih 65,58 posto, ide na vjeronauk u Istarskoj županiji. U srednjim i osnovnim školama na katolički vjeronauk ide 86,10 posto učenika, na pravoslavni njih 0,67 posto, na islamski 0,59 posto učenika, dok je etika izbor 17,94 posto srednjoškolaca.
Pokazuju to podaci koje nam je ustupio teolog, prevoditelj i uspješni osporavatelj desetaka propisa na Ustavnom sudu Petar Marija Radelj, koji je, ističe, posljednjih godina nekoliko puta neuspješno tražio te podatke od Agencije za odgoj i obrazovanje i Ministarstva obrazovanja i napokon ih je od Ministarstva i dobio.
Od ukupno 323.845 učenika osnovnih škola u 2015./2016. godini katolički vjeronauk pohađala su 291.464 djeteta, pravoslavni 2623 te islamski 2019 učenika. U srednjim školama od 169.228 učenika u 2015./2016. godini na katolički vjeronauk išlo je 133.070 učenika, na pravoslavni 701 učenik, na islamski 409 učenika i na etiku njih 30.359.
– U četiri godine, od 2012. do 2015./2016., udio učenika koji odabiru katolički vjeronauk pao je 1,3 posto. Najveće smanjenje udjela je u Primorsko-goranskoj (2,95 posto) i Istarskoj županiji (2,8 posto), zatim slijede Varaždinska županija (1,88 posto) i Zagreb (1,81 posto). Jedina županija u kojoj je u četiri godine porastao udio učenika koji idu na vjeronauk jest Ličko-senjska (2,14 posto) – navodi Radelj.
Doc. dr. Franu Staničića sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, koji predaje kolegij Religija, pravo i društvo, podaci o broju učenika koji idu na vjeronauk ne čude jer je, kaže, u našoj tradicijskoj kulturi to da djeca idu na vjeronauk. O tome što svako malo u javnosti izbijaju sporovi je li vjeronauku mjesto u školi Staničić kaže.
– Nije moguće vjeronauk ukloniti iz škole jer se Hrvatska obvezala na njega međunarodnim ugovorom sa Svetom Stolicom. Ne vidim ništa sporno u tome što je vjeronauk u školi, ali modaliteti izvođenja vjeronauka mogu biti drukčiji. Osobito je problem što u osnovnim školama nema zamjenskog predmeta za one koji ne idu na vjeronauk kao što je etika u srednjim školama, što može dovoditi do osjećaja isključenosti djece koja ne idu na vjeronauk. To treba izbjeći uvođenjem zamjenskog predmeta za tu djecu ili promjenom u satnici tako da vjeronauk bude prvi ili zadnji sat.
Kakva je praksa u drugim europskim zemljama kad je riječ o vjeronauku u školama?
– U nekim državama vjeronauk je u školama, u nekima nije. U svijetu postoje tri modela, prvi je model jedinstva Crkve i države, pa postoji državna crkva kao u V. Britaniji, Danskoj… Drugi je kooperacijski model, prevladavajući u Europi, u koji spadamo i mi te Italija, Njemačka, Španjolska… Treći je model stroge odvojenosti Crkve od države koji praktički vrijedi samo u Francuskoj, u kojoj vjeronauk nije u školama jer je ona apsolutna sekularna država. Pogrešno je izjednačavati sekularnost u Francuskoj i Hrvatskoj jer mi nismo sekularna država u smislu stroge odvojenosti Crkve od države kao Francuska. U nas se često ističe čl. 41. Ustava i st. 1. koji kaže da su država i Crkva odvojene, a zanemaruje se 2. st. istog članka kojim je propisana obveza države da štiti i pomaže vjerskim zajednicama – zaključuje Staničić.
Ponuditi alternativu
Sociologu religije prof. Ivanu Markešiću problematično je smještanje vjeronauka usred nastave te drži da bi učenicima trebalo ponuditi, uz vjeronauk, etiku i religijsku kulturu.
