Nepisano je pravilo za većinu namirnica da se provjeri rok trajanja; ako je rok dobar, malo je vjerojatno da proizvod više nije siguran za jelo, kaže savjetnica za sigurnost hrane...
Iako će većina ljudi namirnicu na kojoj vidi tragove
plijesni odmah baciti, savjetnica za sigurnost
hrane Jill Taylor kaže, iako su neke
otrovne, da nisu sve vrste plijesni štetne.
– Postoji otprilike 100.000 vrsta plijesni, a stotine
ih se može razviti na hrani, gdje su neke od njih iznimno korisne
– kaže Taylor i objašnjava kako laici nikako ne mogu samo
okom utvrditi je li neka pljesniva hrana otrovna ili je
još dobra za jelo.
Zato je, dodaje, nepisano pravilo da se provjeri rok
trajanja namirnice; ako je rok dobar, malo je vjerojatno
da neki proizvod više nije siguran za jelo…
Ipak, napominje Taylor, to ne vrijedi za neke lako kvarljive
namirnice, poput mekih sireva i salama.
– Takvi se proizvodi nakon što razviju plijesan ne
preporučuju za jelo, osim, naravno, ako je plijesan sastavni dio
namirnice kao što je to na nekim sirevima – objasnila je
Taylor za The
Sun. Ipak, to su namirnice na kojima će se naći
prije nego plijesan bakterije poput E. coli ili
listerije, a njih ne možete kao plijesan ni vidjeti ni okusiti,
pa je jedini test – miris.
A mogu li se neke druge namirnice jesti nakon što postanu
pljesnive, ističe Taylor, najčešće ovisi o tome o kojoj je
namirnici riječ…
– Kod tvrđih namirnica; poput tvrdih sireva i salama ili
tvrđeg povrća, hife plijesni ne prodiru u dubinu namirnice i ne
šire se, pa je često posve sigurno samo odrezati pljesnivi komad
– objasnila je stručnjakinja.
Korjenasto povrće, poput mrkve i krumpira, ali i ono čvrstih
listova poput kupusa, brokule i cvjetače, ima mali udio
vlage i visoku razinu kiseline, što otežava dublje
prodiranje plijesni, pa je također sigurno i nakon što dio
postane pljesniv.
– Isto vrijedi i za češnjak, jabuku i paprike – dodala
je, a sve dok voće ili povrće nije sluzavo, sigurno je s
njega samo ukloniti pljesnivi dio i pojesti ostatak.
– Velika većina plijesni koja nastaje na svježem voću i povrću
vjerojatno nam neće naškoditi, pa jabuke ili kruške i nakon što
omekšaju i djelomično strunu možete prepoloviti i pojesti
‘zdravu’ polovicu, no pod uvjetom da nema crva – kaže
Taylor, a isto, dodaje, vrijedi i za mekano voće
poput šljiva i breskvi te smeđih banana koje
su također potpuno sigurne za jelo.
– Treba pripaziti samo na zelenu boju na kori krumpira, jer
to može biti solanin koji je otrovan – dodaje Taylor.
Kad sirevi poput cheddara ili parmezana postanu pljesnivi,
objasnila je, trebali bismo odrezati barem centimetar oko
pljesni, pazeći pritom da nož koji koristimo ne dođe u dodir
s hifama.
– Tvrdi i suhi sirevi poput Cheddara općenito se čuvaju u
hladnjaku kako bi se smanjio nastanak plijesni, ali imaju i rok
valjanosti, pa ako ga jedete u roku, neće vam štetiti.
Plijesan se već koristi u proizvodnji mnogih sireva, osobito
plavih, a bijela koža na briju ili camembertu zapravo je vrsta
penicilina koji se po njemu prska – rekla je Taylor.
Što nikada ne treba jesti ako se razvila
plijesan?
Mekše namirnice su poroznije, što omogućuje hifama daljnje
prodiranje, premda to golim okom nije vidljivo.
– Namirnice poput kruha, kolača, mekog voća i pizze su posebno
porozne, tako da nisu sigurne za jelo kad se pojavi
plijesan – kaže stručnjakinja.
– Treba baciti i mekane ili vlažne namirnice s visokim sadržajem
vode koje je zahvatila plijesan, uključujući mozzarellu, brie i
zrnate ili svježe sireve, kiselo vrhnje, jogurt, variva, slaninu,
hrenovke, maslac i kukuruz – dodaje, a ne preporučuje ni
konzumaciju pljesnivog brašna i drugih žitarica, riže i
kikirikija.