Upornim odbijanjem da se jasno i nedvosmisleno ogradi od stranice Varaždinci ZA Čehoka, gradonačelnik je osobno potpisao baš svaku invektivu koja je na toj stranici ikada napisana.
Iako nije najvažniji, uvjerljivo najzabavniji dio dokumenta koji
su predstavnici nezadovoljnih građana okupljenih u grupi
‘Varaždinsko smeće’ donijeli na sastanak s predstavnicima gradske
vlasti – za ovu prigodu u sastavu Ivan Čehok, Damir
Habijan i Željko Bunić – ukratko je raspisan na samom
početku, u takozvanoj nultoj točki, zamišljenoj kao osnovni
preduvjet moguće suradnje u budućnosti, i sadrži izjavu kojom
potpisnik garantira da u recentnim raspravama što su se oko
problema sa zbrinjavanjem otpada povele na društvenim mrežama
nije sudjelovao skriven iza anonimnih profila niti zna tko iza
njih stoji.
Izjavu su, bez odlaganja, potpisali Habijan i Bunić. Jedini koji
je to odbio učiniti bio je gradonačelnik Čehok. Da je kojim
slučajem sastanak potrajao samo tih desetak minuta, već bi bio
konstruktivan, da se poslužimo rječnikom predsjednika Gradskog
vijeća.
To da neki zajebanti dolaze na megdan gradonačelniku s vrlo
ozbiljnim pitanjima o transparentnosti rada jedne gradske tvrtke,
pa mu onda, i to baš njemu, jednom od najvećih virtuoza, samom
Armandu Maradoni, Božjoj Ruci ovdašnjih foruma i
društvenih mreža, šeretski guraju pod nos izjavu kojom će se pod
punom moralnom odgovornošću ograditi od lažnih i anonimnih
profila, to dakle zaslužuje ući u sve antologije lokalpolitičkog
cinizma.
Ako u cijeloj priči postoji išta zabavnije, onda su to tek
gradonačelnikove opetovane tvrdnje da iza anonimnih profila na
društvenim mrežama – čiji se jedini smisao iscrpljuje u tome da
se upravo u njegovo, gradonačelnikovo ime, na jedan vrlo prizeman
način, obračunavaju s građanima ovoga grada – stoje njemu
nepoznati ljudi, koje je on, nećete vjerovati, unatoč tome što ih
ne zna, u više navrata telefonski upozoravao da malo smanje
doživljaj i da pokušaju ostati u okvirima civilizirane
komunikacije.
Čiji se točno telefonski broj okrene kada nepoznatog nekog želite
upozoriti da ostane pristojan, to je već aporija koja nadilazi
spoznajne mogućnosti ove skromne rubrike.
Cijela je priča tako svedena na razinu groteske. Zlobnici će
kazati da je gradonačelnik zapravo propustio džentlmenski
ponuđenu priliku da se prilično bezbolno odrekne samoga sebe. Iz
političkog rakursa, dugoročno gledano, bio bi to, bez ikakve
ironije, upravo maestralan potez koji bi mu omogućio velik korak
prednosti u odnosu na suprotnu stranu.
On se pak u svemu tome nije najbolje snašao, nego je jednu uvredu
stao opravdavati drugom, a to je već u pravilu – dovoljno smo
stari i znamo – faza očajničkog hvatanja za konopce.
Ako u grupi ‘Varaždinsko smeće’, kako kaže gradonačelnik, ili u
bilo kojoj drugoj grupi, postoje osobe s imenom i prezimenom koje
kleveću ili pozivaju na nasilje, onda se takvo ponašanje može i
treba sankcionirati. Opravdavati jednu uvredu drugom ovako se
doima tek kao loše kamuflirani bijeg od političke odgovornosti.
Siže vam je ovog cirkusa, vjerujem, dobro poznat. Baš nekako u
vrijeme kada se počelo sramežljivo nagađati o mogućoj Čehokovoj
kandidaturi na zadnjim lokalnim izborima, u bespućima virtualne
zbiljnosti pojavili su se anonimni profili koji su imali samo
jedan cilj.
On se otprilike svodio na sljedeće: žestokom kritikom
dojučerašnje nesposobne gradske vlasti i jeftinim opanjkavanjem
neistomišljenika izgraditi kult ličnosti budućeg gradonačelnika.
Vjerojatno najpoznatiji takav profil nazvan je jednostavno
‘Varaždinci ZA Čehoka’.
Usput rečeno, u svemu tome nema ničeg spektakularno novog. Slični
su se profili otvarali i zbog mnogo efemernijih razloga od
gradonačelničkih izbora. Sjetit ćete se možda onog slučaja iz
Hrvaca, o kojem su izvještavali čak i nacionalni mediji, gdje je
HDZ-ov načelnik pod raznim nadimcima tamburao po lokalnom župniku
kojem se nisu dopali načelnikovi građevinski planovi.
Posao je, uglavnom, odrađen propisno i plan je kao što znamo
uspio. U to vrijeme još je bilo onih koji su naivno smatrali da
će nakon pobjede na izborima, po nekoj logici stvari, polako
jenjavati i gerilsko mitraljiranje na internetskim frontovima,
ali kako svaki kult ličnosti teži beskonačnoj i konsenzualnoj
adoraciji, tako su i anonimni gerilci, oboružani viškom vremena i
čeličnom voljom da svakom ‘heretiku’ skrešu u brk sve što ga ide,
nastavili čuvati utvrđene položaje iza poteštatovih leđa sve do
dana današnjeg.
U protekle dvije godine otprilike nakupilo se tu zaista svega i
svačega. Od jeftinih diskvalifikacija, preko suptilnih poziva na
linč, do loših, petparačkih pokušaja duhovitosti. Sve to vrijeme
gradonačelnik je na pitanja novinara i oporbenih gradskih
vijećnika odgovarao da ne zna o čemu je riječ i da nema vremena
čitati.
Stvari su se do kraja otele kontroli nakon nedavnog građanskog
prosvjeda na Korzu. Nikada se vjerojatno u dokumentaciji za
inicijalni radni sastanak ne bi našla ona nulta točka s izjavom o
moralnoj odgovornosti da se u paničnom pokušaju saniranja
novonastale štete i peglanja imidža najuže gradske vlasti na
koncu nije pribjeglo najnižim strastima i prekomjernom verbalnom
granatiranju.
Neistomišljenici su se pokušavali diskvalificirati na osobnoj
razini, kao nevažni i primitivni luzeri, zaostali bedaci, u priču
su se odjednom upleli seksualni apetiti i preferencije tuđih
žena, uz pomoć neke ekspresne, perverzne dijagnostike čitave su
se skupine ljudi, i to ne baš male, stale proglašavati
autističnima i tako dalje i tome slično.
Sve to upravo s fantomskog profila koji se predstavlja kao
stranica podrške gradonačelniku, nosi njegovo ime i ukrašen je
njegovim fotografijama.
Uživatelj ove nesebične podrške i dalje se međutim pravi grbav i
uporno tvrdi da se nikada nije zapitao kome može zahvaliti na
silnom trudu. Hajdemo biti do kraja benevolentni i povjerovati mu
na riječ.
Varaždin, naravno, nije Kairo. Ili Šangaj. U malenom gradu poput
Varaždina, gdje svatko svakoga zna, nije tako teško pretpostaviti
tko se sve može logirati na anonimne profile podrške, ali to je u
cijeloj priči zapravo manje važno.
Važnije je nešto drugo. Osim pravne odgovornosti postoji i ona
druga, politička odgovornost. Kada političar koji sebe doživljuje
ozbiljnim nešto prešućuje, onda znači da to nešto i odobrava.
Upornim odbijanjem da se jasno i nedvosmisleno ogradi od stranice
‘Varaždinci ZA Čehoka’, gradonačelnik je osobno potpisao baš
svaku invektivu koja je na toj stranici ikada napisana.
On je toga, sva je prilika, itekako svjestan. U zadnje vrijeme,
čini se, toga postaje svjestan i sve veći broj građana.