Ako vam se upravo učinilo da ste pročitali kako novinar i nakladnik lako mogu biti kažnjeni čak i onda kada pišu lako provjerljivu istinu, to je zato što u presudi piše upravo to.
Kako nekome reći da je idiot
Stipe Mesić izgubio je spor protiv
Hrvoja Hitreca, kojeg je tužio nakon što ga je
ovaj nazvao idiotom. Općinski i Županijski sud u
Zagrebu, doduše, jesu presudili u Mesićevu korist, ali
je Ustavni sud prihvatio Hitrecovu tvrdnju da mu
je povrijeđeno ustavno pravo na slobodu govora.
Ustavni suci mišljenja su da je ovdje riječ o vrijednosnom sudu,
a ne o činjeničnom navodu. Mesić, znači, možda ipak nije idiot,
ali Hitrec misli da jest. I ima pravo to reći.
A zašto Hitrec misli da je Mesić idiot? Zato što je pogledao
‘Smogovce u Domovinskom ratu’? To, naime, samo idiot može
odgledati do kraja. Naravno da ne. Nego zato što je radikale koji
su se protivili ćirilici u Vukovaru usporedio sa
srpskim pobunjenicima ’91.
‘Stipe je idiot. Nažalost, nekada davno bio mi je simpatičan. Ne
dugo’, zaključio je Hitrec u spornom intervjuu objavljenom na
jednom desničarskom krajcarblatu.
Pretpostavimo tek da je vrijeme simpatija trajalo početkom
devedesetih kada je Stipe Mesić jezdio po bijelom svijetu,
obilazio dijasporu, smještao Tita i
Jugoslaviju u deveti krug pakla, tvrdio da je
Jasenovac bio radni logor i da su Hrvati
pobijedili 10. travnja ’41.
Kako nekome reći da je smeće
Odluka Ustavnog suda obradovala je mnoge, među njima i
predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića. Nakon
što se o svemu uputio iz novina, držeći se pravnog mišljenja
doslovce, kao pijan plota, u Saboru je tijekom rasprave, odbio
izreći opomenu zastupniku Orepiću – koji je
ministra unutrašnjih poslova, ravnatelja policije i sutkinju
Općinskog suda u Zadru nazvao sramotom za ovu državu – poručivši
svima neka slobodno govore što žele.
Gordan Jandroković također je znao izreći vrijednosni sud kada se
za to ukazala potreba. Sjećamo ga se, recimo, iz rasprave s
Nikolom Grmojom u svibnju prošle godine.
Zanimljivo, i tada je zastupniku odbio izreći opomenu kada ga je
ovaj optužio da radi protiv hrvatskih interesa. Znajući da ima
drugog asa u rukavu, Jandroković je mirno sačekao da dođe na štih
i odigrao klasični štih-mač.
‘Čujte ovako, dragi kolega Grmoja, reći da ste smeće je malo.
Samo vam to imam za reći.’
Kako nekome reći da je dosta
Nisu međutim svi liberalni kao Jandroković. Ima i onih koje je
odluka Ustavnog suda potpuno izbacila iz takta.
Duboko uznemireni upozoravaju da je nastupio sumrak demokracije u
Hrvatskoj, da su ugrožene tradicionalne hrvatske vrijednosti, da
svjedočimo uspostavi diktature ustavnih sudaca.
Pitaju se hoćemo li im na sljedećim izborima reći dosta. Premda
nije posve jasno kakve veze imaju ustavni suci s parlamentarnim
izborima budući da im mandat traje osam godina.
Heteroseksualni suverenisti, a o njima je ovdje riječ, ne misle,
naravno, na odluku vezanu za Hitreca i Mesića. Oni baš kao i
Hitrec misle da je Mesić idiot. I Srbin. I četnik.
Oni govore o zadnjoj odluci Ustavnog suda koja nedvosmisleno kaže
da homoseksualni parovi imaju pravo biti udomitelji djece.
Kako reče nekidan Marko Vučetić, riječ je o
zagovornicima reducirane ljubavi i reducirane zbilje koji ne
shvaćaju da spolni čin i seksualnost ne ulaze u područje odgoja,
udomiteljstva i posvajanja.
Riječ je o manijakalnim dijelovima društva koji Hrvatsku žele
svesti na manijakalnu pseudotvorevinu u kojoj bi njihova
reducirana humanost postala mjerom humanosti čitave države.
Zaista, hoćemo li na sljedećim izborima napokon reći dosta
ljubavi i toleranciji? Hoćemo li napokon reći dosta
ravnopravnosti i ljudskim pravima? Hoćemo li napokon reći dosta
civilizacijskim dosezima i zdravom razumu?
Kako nekome reći da je svinja
Kada smo se već dohvatili slobode govora i vrijednosnih sudova,
valja nam zabilježiti kako je Općinski sud u
Zagrebu nepravomoćno presudio da su zagrebačke Novosti
Robertu Pauletiću, Jošku Dadiću i Ivi
Bonkoviću dužne isplatiti odštetu u ukupnom iznosu od 85
000 kuna, plus kamate, plus sudski troškovi, na ime duševnih boli
koje su pretrpjeli zbog teksta Viktora Ivančića
naslovljenog ‘Dva svinjčeta’.
Povod tekstu bio je Dadićev intervju s Pauletićem u Slobodnoj
Dalmaciji, u kojem su ova dvojica pajdaša lamentirala, između
ostalog, o zlatnim vremenima provedenim u
Božićevu Slobodnom tjedniku.
Za one nešto mlađe, Slobodni
tjednik bio je opskurno ratnohuškačko smeće
najgore vrste, u kojem je Dadić radio kao novinar, dočim je
Pauletić dogurao čak do pozicije glavnog urednika.
Pišući o njima kao o svinjama u moralnom svinjcu, Ivančić je,
naravno, pisao u metaforičkom smislu. Korištene stilske figure
obrazlagao je i na sudu.
‘Kada za nekoga, u jasnom satiričnom kontekstu, pritom još jasnom
podražavanju basne, napišete da je ‘svinjče’, čitaoci neće
pomisliti kako od njega mogu napraviti zimnicu, jer je
nedvosmisleno riječ o metafori. Ali ako za nekoga 1991. godine
napišete da je ‘četnik’, ‘kosovac’, ‘pripadnik pete kolone’,
‘suradnik okupatora’ i slično – a ovaj to nije – mnogi će čitaoci
osjetiti potrebu da ga zatuku. To je razlika između kritike i
harange. To je razlika između slikovito iznesenih istina i na
pseudodokumentarni način plasiranih laži. U slučaju Pauletića i
Dadića, laži koje su pripremale teren za zločin’, kazao je
Ivančić.
Sudu se takvo objašnjenje nije dopalo pa je
Novostima odrezao drakonsku novčanu kaznu,
obrazloživši svoj stav tvrdnjom da, mimo interesa javnosti i
dobre vjere autora, pazite sad, za oslobođenje od odgovornosti
nakladnika nije dovoljno čak niti to da je objavljena informacija
istinita.
Što bi rekao jedan drugi slavni pisac, ako vam se upravo učinilo
da ste pročitali kako novinar i nakladnik lako mogu biti kažnjeni
čak i onda kada pišu lako provjerljivu istinu, to je zato što u
presudi piše upravo to.
Nije, zaboga, Hitrec, da završimo ovotjedni pregled kako smo i
započeli, oslobođen odgovornosti zato što je, nazivajući Mesića
idiotom, govorio istinu, već zato što je to radio u dobroj vjeri.