U ideološkom i operativnom smislu vodstvo stranke doima se monolitnijim od nekadašnjeg Centralnog komiteta. Gleda čovjek i bude mu nejasno kako je, pobogu, tu došlo do bilo kakvog sukoba.
Obračun u HDZ-u
Reporteri s terena javljaju o nesmiljenim sukobima u
HDZ-u. Naslovi u novinama najavljuju dosad
neviđeni pokolj. Vrh stranke podijeljen je u dva tabora.
Miro Kovač Plenkovića je
usporedio s Titom. Ivan Penava
s Garfieldom koji prdi. Plenkoviću pak nije
jasno otkud sad odjednom to silno nezadovoljstvo. Korifeji pobune
dosad su, kaže, šutjeli kao pičke u šaci, sve im je bilo u redu.
Dobro, nije rekao baš pičke u šaci, ali mislio je točno tako.
S jedne strane imamo dosadnog bezličnog birokrata, s druge istog
takvog bezličnog birokrata s nešto manje dara. S jedne strane
imamo stravičan višak ispraznih frazetina lišenih bilo kakvog
smisla i kroničan nedostatak bilo kakvog osjećaja za
samokritičnost i odgovornost, s druge imamo isti takav stravičan
višak ispraznih frazetina lišenih bilo kakvog smisla i isti takav
kroničan nedostatak bilo kakvog osjećaja za samokritičnost i
odgovornost.
S jedne strane imamo unuka ustaškog pukovnika, s druge tipa koji
ustaše komemorira uz najviše vojne i državne počasti. S jedne
strane imamo rigidnog nacionalista, s druge udovicu
nacionalističkog terorista.
U ideološkom i operativnom smislu vodstvo stranke doima se
monolitnijim od nekadašnjeg Centralnog komiteta. Gleda čovjek i
bude mu nejasno kako je, pobogu, tu došlo do bilo kakvog sukoba.
Kakva je točno razlika između zaraćenih strana? Koji je gang u
HDZ-u plauzibilniji, onaj Plenkovićev ili onaj Kovačev?
Božje zapovijedi
Unatoč svemu, ne možemo kazati da nas šamaranje zaraćenih
frakcija u HDZ-u istinski ne zabavlja. Na
Jandrokovićevu opasku da se kao tajnik stranke
ponašao kao bog i batina, Milijan Brkić uzvraća
da je bog samo jedan, gore na nebesima. Na
Plenkovićevu konstataciju da je upravo on
inzistirao na koaliciji s HNS-om, Brkić se
sjetio Stepinca i osme božje zapovijedi.
Predsjedniku stranke sugerirao je neka se ispovjedi. Lagati je
grijeh.
Brkić se sav zaogrnuo bogobojaznim kršćanskim ruhom. Milo ga je
slušati. Premijer se tu našao u dosta nezavidnoj situaciji. Ne
postoji, naime, ni jedna božja zapovijed koja kaže ne prepisuj
tuđi diplomski rad ili, recimo, ne čačkaj po tuđoj privatnoj
pošti.
Kapo na haškom buvljaku
I dok se bezlični stranački epigoni iscrpljuju u jalovim i
fiktivnim sukobima, nekadašnji kapo briljira na suđenju za
Fimi-mediju, gdje se brani od optužbi da je s
najbližim suradnicima iz državnih firmi izvukao sedamdesetak
milijuna kuna. Sve mu je, kaže, smjestio
Jarnjak. A upravo ga je on, gazda, spasio od
dugogodišnjeg rešta.
Nikada nitko nije razbucao rad haškog tribunala kao Ivo
Sanader ovih dana. Ni Škoro sa svojim
petparačkim ‘sude mi’ pjesmuljcima ni Domazet
Lošo sa svojim zaumnim teorijama zavjere.
Sve ovo vrijeme bjelosvjetska banda uvjeravala vas je da je riječ
o uglednoj međunarodnoj instituciji pravde, kad ono – buvljak u
Kašgaru. Dovukao Sanader Gotovinu i za njega uspio dobiti jednog
Jarnjaka.
Kao da zove Top Shop, tako je Ivo Sanader nazvao Carlu
Del Ponte i za sitnu gotovinu naručio cijelog jednog
tajnika stranke. I to, naravno, nije sve, nego je uz to dobio i
posve besplatan set nehrđajućih jarnjaka. Sve do devetog koljena.
Pravilo, a ne iznimka
Kada se mali hrvatski čovjek nađe u nevolji, cijelo će se selo,
da parafraziramo omiljenog pisca svih ovdašnjih misica i
manekenki, urotiti da ga iz nevolje izbavi.
Upravo je dirljivo gledati ovih dana kako stanovnici jedne male
općine na jugu ne daju na svoju mladu načelnicu, članicu
HDZ-a, koja se našla u središtu jedne malo šire
afere nakon što je otkriveno kako joj porezni obveznici plaćaju
dio rate kredita za stan u Zagrebu, dok ona za to vrijeme fino
živi u kući s bazenom.
‘Triba prekinit ovu hajku, di su pravi, veliki lopovi?’ pitaju se
seoske bakice i na misama mole za sreću svoje, kako su je
nazvale, humanitarke.
Raja brani političarku s prstima u pekmezu jednako gorljivo kao
što je onomad branila onog šestinskog pedofila u mantiji što im
je silovao djecu, ali raju čak ni to nije spriječilo da opkoli
zgradu zagrebačkog suda s transparentima ‘Ne damo našeg župnika’.
Što je dijete naspram božje volje. Ako je silovao, silovao je
naše. Ako su pare, pare su naše.
Usput rečeno, potkraj tjedna saznali smo da je još pet
zaposlenika APN-a, među kojima i pomoćnik
direktora, kupilo stanove po povlaštenoj cijeni.
Smijenjeni direktor, onaj što se srami koliko nema, nije dakle
iznimka nego pravilo. Pitanje što ćemo još otkriti do kraja
revizije.
Kako je moguće da ministar ništa o tome barem načuo nije?
Posljednji pozdrav
Na kraju, mislili ste da smo zaboravili, priznajte, jedna
tugaljiva vijest. Iako u ‘Sedmičarenju’ bilježimo vijesti i
događaje u tjednu za nama, nećete zamjeriti ako ovoga puta
napravimo iznimku i zabilježimo nešto što će se tek dogoditi.
Kolinda Grabar-Kitarović, nepresušno vrelo
inspiracije i omiljena protagonistica ove skromne rubrike, u
utorak će spakirati kofere i zauvijek napustiti Pantovčak.
Teško je u ovom trenutku reći nešto više. Kako uopće riječima
opisati trenutačno raspoloženje? Od utorka, to je sigurno, više
ništa neće biti isto.