Upućeni u dvorska zbivanja tvrde da je gospođa Milanović odlučila napraviti i jedan hrabar, hvalevrijedan odmak od dosadašnje prakse, pa je tako, navodno, odabir nekih drugih savjetnika prepustila svom suprugu.
Gospođa iz naroda
Kolinda Grabar-Kitarović više ne stoluje na
Pantovčaku. Teško se oteti dojmu da joj ta realnost jako teško
pada. Kako otići, a zapravo ostati u sedlu? Kako spakirati
kofere, a istovremeno se praviti kao da se ništa nije dogodilo?
Bivša predsjednica na hiljadu je muka. Kako vrijeme prolazi
polako postaje jasnije što je točno mislila kada je na početku
mandata govorila o preseljenju ureda u Visoku.
Po svemu sudeći gospođa Grabar-Kitarović koristit će sve
mogućnosti koje joj stoje na raspolaganju u nastojanju da zadrži
status koliko-toliko relevantnog političkog faktora.
Koristit će pravo na plaću, po modelu šest plus šest, pravo na
ured, dva službenika, službeno vozilo i šofera. Porezne obveznike
to će koštati oko dvjesto dvadeset hiljada kuna samo za plaću i
negdje između pet i deset milijuna kuna za troškove ureda
narednih pet godina.
Sve je to, dakako, lege artis, zakonski opravdano, isprobano u
praksi, tako da su kritičari ovakvog modela često bili prozivani
da plešu na granici jeftinog populizma.
Ali, dovraga, u politici valjda postoje i neki principi
elementarne pristojnosti i vjerodostojnosti. Zar nije smiješno da
političarka koja se cijeli mandat zaklinjala u narod i trubila da
je tek jedna iz naroda, više gladna nego sita, jadna i ovršena,
zar nije smiješno da upravo ona od tog istog naroda traži da je
izdašno financira idućih pet godina?
Osim toga, sve je više političkih analitičara i ustavnopravnih
stručnjaka koji zdvajaju nad time treba li narod nekome, kome je
na izborima jasno dao da znanja da ga više ne želi imati na
grbači, još pet godina plaćati ured kako bi se taj netko bavio
aktivizmom i ‘brendiranjem Hrvatske’. Što god to značilo.
Sud povijesti
Kao da je Winston Churchill u najmanju ruku, ili
nedajbože Josip Broz, bivša je predsjednica
kazala da će o njenom radu jednoga dana objektivno suditi
povijest. Kakve li skromnosti!
Nije to, naravno, slučajno. Sličnim fantazijama bio je sklon i
njen učitelj, mentor i ideološki otac, sam Prvi Predsjednik
doktor Franjo Tuđman.
‘Mene će povijest smjestiti bok uz bok s
Francom, kao spasitelja zapadne civilizacije’,
znao je reći Caudillo Franjo.
Bivša predsjednica morala bi dobro razmisliti o vlastitim
željama. Naime, Tuđmana se znalo zaista često uspoređivati s
Francom, ali sigurno ne u kontekstu spasitelja bilo čega. A
pogotovo ne spasitelja zapadne civilizacije.
Usporedbe su u pravilu išle od autokratskog ponašanja do
sumanutih ideja miksanja partizanskih i ustaških kostiju, koje su
imale jedan jedini cilj, a to je jeftino prekrajanje povijesti i
izjednačavanje odgovornosti između fašista i antifašista.
Cirkus i narušavanje ugleda
Dok čekamo tako da povijest odradi svoje, Gordan
Duhaček pokucao je na vrata domaćih povjesničara.
Mario Jareb, primjerice, Kolindin mandat
ocjenjuje povoljnim. Kaže, mandati njezinih prethodnika, pritom
misleći na Mesića i Josipovića,
nipošto Tuđmana, bili su nešto između cirkusa i teškog
narušavanja ugleda Hrvatske.
U prvi mah, priznajemo, potpuno svjesni mogućnosti da budemo
izvrgnuti ruglu, zapitali smo se jesmo li mi i gospodin Jareb
zadnjih pet godina živjeli u istoj državi.
Nama se cijelo to vrijeme činilo da je upravo mandat gospođe
Grabar-Kitarović – sjetite se samo zadnje
obljetnice Oluje, odnosa prema migrantima, plesa na kiši u
Rusiji, Bandićeva rođendana ili, recimo, toplih riječi za
Poglavnika u Hrvatskom tjedniku – udžbenička definicija cirkusa i
teškog narušavanja ugleda Hrvatske.
Hvalevrijedan potez nove šefice na Pantovčaku
Kako god, u tjednu na izmaku okrenuli smo novu stranicu.
Nakon Kolinde Grabar-Kitarović, Sanja Musić
Milanović nova je gazdarica na Pantovčaku. Mediji su
ovih dana kao skandal doživjeli činjenicu da je na mjesto
savjetnice za odgoj i obrazovanje postavila svoju prijateljicu
Jadranku Žarković, nekadašnju ravnateljicu
Agencije za odgoj i obrazovanje, u čijem je mandatu, kao vid
nastavničkog stručnog usavršavanja, preporučena konferencija na
kojoj su se u istu rečenicu s homoseksualnošću stavljali pojmovi
kao što su pedofilija i zoofilija.
Ne treba međutim na temelju jednog imenovanja odmah donositi
ishitrene zaključke. Nije uvijek sve crno kako izgleda. Ako je
nekome utjeha, upućeni u dvorska zbivanja tvrde da je gospođa
Milanović, u skladu s predizbornom retorikom o normalnijoj
zemlji, u kojoj će se voditi računa o demokratskim standardima,
zaštiti slabijih i ravnopravnosti spolova, odlučila napraviti i
jedan hrabar, hvalevrijedan odmak od dosadašnje prakse, pa je
tako, navodno, odabir nekih drugih savjetnika prepustila svom
suprugu, bivšem premijeru, Zoranu Milanoviću.