U konkretnom slučaju to je značilo povratak u Gradsku vijećnicu i 'peglanje' svih otvorenih pravnih sporova u osobnu korist i korist interesnih skupina.
Koga briga za bale
Varaždinska saga o balama smeća ulazi u finale svoje sad već
petnaeste sezone. Drugoga travnja, odmah nakon svjetskog dana
šala i pošalica, obilježit ćemo dekadu i pol trajanja najveće
sprdnje koju je lokalna politička vrhuška mogla priuštiti
građanima ovoga grada. Tog 2. travnja 2005. godine prva bala
varaždinskog komunalnog otpada postavljena je na plato u Brezju.
Kako bismo to doživjeli iz nešto jasnije perspektive, dovoljno je
reći da oni koji su se tada rodili sada polaze prvi razred
srednje škole. Mnogo je, dakle, vremena iscurilo – dovoljno da
novorođenče prohoda, odbaci pelene, skine se s majčine sise,
sklopi prva prijateljstva, potuče se, dobije prve petice ili
jedinice, zaljubi se, odljubi se, ponovno se zaljubi, možda
stekne prva seksualna iskustva, pa i ona s alkoholom i drogom,
posvađa se s roditeljima, pomiri se s roditeljima, odabere
školu… – cijeli život jednog tada novorođenčeta danas
tinejdžera stane, kao što vidimo, u varaždinsku sagu o balama.
Najava novog konačnog rješenja zbrinjavanja
tog urbanističkog, ekološkog, pravnog i političkog rugla na ulazu
u Varaždin bila je središnja politička tema prošloga tjedna.
Nije, naravno, prvi puta da se tako nešto najavljuje, ali ovoga
puta stvari izgledaju daleko bliže realizaciji nego ikad.
O tome je li to dobro ili loše neće biti previše prilike
polemizirati u javnome prostoru. Prijedlog odluke doći će pred
Gradsko vijeće, a svoju podršku iznijetom rješenju pružit će
vladajuća koalicija Nezavisne liste Ivana Čehoka
i HDZ-a. Njima će se, jasno je, pridružiti
Liga za Varaždin. I to je dovoljno da se odluka
izglasa i počne provoditi u djelo.
Proteklih dana SDP je najavio pokretanje inicijative za
raspisivanjem referenduma o tome pitanju. I to bi se
također trebalo naći pred gradskim vijećnicima. No čak i ako
inicijativa prođe, pitanje je kako bi se uopće moglo jednostavno
formulirati referendumsko pitanje pa da na njega svaki građanin
može još jednostavnije odgovoriti.
Riječ je, naime, o iznimno kompleksnoj temi. Toliko
kompleksnoj da bi konferencija za novinare na kojoj bi se uspjela
iscrpiti sva otvorena pitanja trebala trajati satima. Toliko
kompleksnoj da bi o njoj trebalo organizirati nekoliko
esktenzivnih javnih tribina na kojima bi se javnost mogla
informirati o svim detaljima vezanima uz ovu petnaestogodišnju
sagu.
No pitanje je ima li to uopće ikakvoga smisla, budući da se
stječe dojam kako je građanima važno jedino to da se bale
napokon maknu iz Brezja. Nevažno za koju cijenu, nevažno hoće li
se cijeli taj posao nekoliko puta preplatiti i nevažno u čije će
se sve privatne džepove sliti javni novac.
I toga je gradska vlast itekako svjesna.
Pitanje je, dakle, u kojoj mjeri građane zanima to što se u vezi
nekih dijelova tog konačnog rješenja pred hrvatskim sudovima vode
kazneni postupci. I ne samo to što se vode, već što postoje i
neke presude.
Pitanje je u kojoj mjeri građane zanima to što se u vezi nekih
dijelova iznijetog konačnog rješenja pred hrvatskim sudovima vode
i parnični postupci. I ne samo to što se vode, već postoje i neke
presude.
Pitanje je u kojoj mjeri građane zanima što će točno gradska
vlast poduzeti kako bi osigurala eventualnu naknadnu mogućnost
obeštećenja ako se pravomoćno pokaže da su glavni akteri ove
priče počinili kazneno djelo.
Pitanje je, na kraju krajeva, u kojoj mjeri građane zapravo
zanima to što je čelnik gradske vlasti koja predlaže ovo rješenje
osoba koja je odgovorna za to što je otpad uopće završio u
balama, osoba koja je potpisala sve sporne ugovore, osoba protiv
koje se zbog toga vode kazneni postupci, osoba koja je
prvostupanjski osuđena za neke od tih ugovora, osoba koja sada
ima mogućnost s političke pozicije utjecati na vođenje tih
sporova te posljedično i na kaznene postupke koji se vode protiv
nje i ostalih aktera.
Da gradska vlast ipak barem malo strahuje od toga da bi neke od
građana to ipak moglo zanimati kazuje nam to što se gradonačelnik
Ivan Čehok ne gura baš u prve redove pri
predstavljanju konačnog rješenja zbrinjavanja bala. O tome su
dosad najviše govorili Zlatan
Avar kao zamjenik gradonačelnika, Mario
Lešina kao predsjednik Kluba vijećnika Nezavisne liste
Ivana Čehoka i Damir Habijan kao HDZ-ov predsjednik Gradskog vijeća.
– Jasno je da ovo nije politički oportuno. Ovo je jednostavno
‘damage control’ – rekao je tako Mario Lešina na ovotjednoj
konferenciji za novinare.
I zaista nema boljeg opisa situacije kojoj svjedočimo od 2017.
godine do danas.
Lešina je pritom vjerojatno mislio na to da bi ovo bio
jedini način da se Grad što bezbolnije izvuče iz
ekološko-pravno-političkog rašomona u kojem se nalazi.
No zapravo se radi o tome da sama kandidatura Ivana Čehoka na
zadnjim lokalnim izborima nije bila u funkciji ničeg drugog nego
obavljanja posla koji se može nazvati upravo tako – ‘damage
control’.
U konkretnom slučaju to je značilo, budimo s time načistu,
vratiti se u Gradsku vijećnicu i ‘ispeglati’ – kako je to
jednom rekao Damir Habijan, koji sad razmišlja suštinski
drugačije – sve pravne sporove. I to na način da se tijekovi
novca preusmjere prema onima kojima je potrebno preusmjeriti
ih te istovremeno donijeti odluke koje bi minimizirale
kaznene odgovornosti aktera ove priče.
Ivanu Čehoku građani su, oni koji su izašli na birališta, na
demokratskim izborima u većini dali svoj glas. Time su mu
neizravno dali i mandat da ovo što sada radi provede u djelo
ako će imati političku podršku Gradskog vijeća. Kako situacija
trenutno izgleda, gradonačelnik je na korak do konačnog
‘uspjeha’. Vrednovanje te odluke, ako neće biti referenduma,
uslijedit će tek na idućim izborima.
Saga će, prema najavljenom, završiti tako da najkasnije do ljeta
ove godine bale počinju odlaziti iz Brezja. Istovremeno će se
ukupno 165 milijuna kuna novca građana sliti
prema određenim interesnim skupinama obuhvaćenima
ovim ‘integralnim’ rješenjem.
Tako će, kad se podvuče crta, uslijediti razdoblje u kojem će se
pusti milijuni pojaviti na računima tvrtki T&H
Invest, Ekos Holding i
CE-ZA-R. Ni Davor
Patafta ni Hrvoje Vojvoda ni
Petar Pripuz ne trebaju strahovati da će
ostati gladni, goli i bosi.
Ivan Čehok svakako je zaslužio da mu oni za učinjeno, ako ga
možda ne misle konkretnije nagraditi, barem kažu – ‘hvala’.
Mentalitet biciklista
U raspravama o tom konačnom integralnom prijedlogu rješenja s
jedne na drugu stranu nabacuje se desecima milijuna kuna kao da
je riječ o badmintonskoj loptici, a ne novcima građana.
Sve bi to možda bilo drugačije kada bi primjerice postojao
nekakav ‘Lex Čehok’ – kao što je to proteklih dana u javnosti
predložio varaždinski pravni stručnjak Ivan
Obadić. Bio bi to koristan zakon koji bi
onemogućavao kandidaturu za izvršne ovlasti ikome protiv koga se
vode kazneni postupci. A pogotovo kada se radi o situaciji da
stupanje na dužnost osobu izravno dovodi u poziciju sukoba
interesa.
Istovremeno, ni devet godina od uhićenja (tadašnjeg i sadašnjeg)
gradonačelnika Ivana Čehoka i (sadašnjeg)
gradskog vijećnika Davora Patafte, hrvatsko
pravosuđe u tome slučaju još uvijek nije uspjelo iznjedriti
pravomoćan pravorijek.
Zlouporaba položaja i poticanje na zlouporabu položaja, za što ih
se tereti, mjeri se u milijunima i milijunima kuna. Konačne
presude nema.
S druge strane, prošloga tjedna saznajeli smo da je neki građanin ovršen jer je gradskoj komunalnoj
tvrtki Čistoća ostao dužan 7,21 kunu. Presudom suda iznos
koji mora platiti porastao je za još 650 kuna raznoraznih
troškova.
Ne iznosimo ovaj primjer samo zbog očiglednog
naravoučenija o kafkijanski obojenim apsurdima hrvatskog
pravosudnog sustava. Ovaj detalj podsjeća nas na još
jednu dimenziju ove priče.
Naime, već dulje vrijeme od gradonačelnika Ivana Čehoka možemo u
javnosti čuti kritike kako se bivša gradska vlast Gorana
Habuša sudski sporila sa – svima živima.
I to čak ni nije velika neistina. Razlika je, gle sitnice,
tek u tome što se bivša vlast uhvatila u klinč ponajprije s onima
‘gore’, velikim i moćnim gospodarstvenicima koji su si
umislili kako bi bilo lijepo posjedovati grad. S druge
strane, ova sadašnja vlast tužaka isključivo one ‘dole’, građane
koji ni nemaju mogućnost braniti se, a deluzije o zgrtanju ičega
javnog ne padaju im napamet.
Takvo ponašanje kakvom je sklona ova gradska vlast ponekad se
naziva mentalitetom biciklista – ono kad pognutih leđa nogama
snažno okrećeš pedale.
Ivan Čehok smjerno se pognuo i pritom spremno pedalira. Svakako
je zaslužio da mu ovi ‘gore’ za sve učinjeno, ako ga možda ne
misle konkretnije nagraditi, barem kažu – ‘hvala’.