Ljudima treba nekakav ozbiljan problem kako bi naučili razlikovati važno od nevažnog i stvarno od izmišljenog. Čini se važnim reći tako nešto u ovom kaotičnom vremenu. Kamo sreće kada bi ih imao tko čuti.
Crveno-bijela vrpca
Malo dječje igralište u kvartu – tobogan, ljestve, dvije
njihaljke, klackalica i par klupica – od jutros je ograđeno
plastičnom crveno-bijelom vrpcom, nalik onoj kakvu policija
koristi kod uviđaja. Gledano s prozora, mjesto neukroćene radosti
i vriske sada se doima poput mjesta zločina. Treba čovjeku
vremena da se privikne na to.
Nježnost rečenica
Ponovo čitam roman ‘Dobro je, lijepo je’. Ivica
Prtenjača pisac je kojem se uvijek vrijedi vraćati.
Njegova proza čista je poezija. Malo je pisaca koji umiju
napisati cijeli jedan roman u kojem se svaka rečenica doima kao
izbrušen stih. Još je manje onih koji takvih romana imaju
nekoliko. Prtenjača podsjeća na Šoljana u
njegovim najboljim ostvarenjima. Nepretencioznost i nježnost
njegovih rečenica mekana su postelja na kojoj se baškari duh moje
generacije.
‘Imala je uzak krevet s kojeg smo uskoro spuznuli na mekan i čist
tepih. Imala je dvije fotelje koje su putovale po sjajnom i
ulaštenom parketu. Imala je radni stol s kojeg je pala halogena
lampica. Imala je veliko ogledalo na vratima ormara koje je
skupljalo paru iz naših tijela. I imala je veliki prozor, sa
širokom klupicom ispred, prozor koji je gledao na popodnevnu
ulicu, na Tugu i Bugu, na ocean, na jaguarove zube u prašumi, na
nesretno pleme i na crne anđele gitariste koji se voze u
lisabonskom tramvaju i pjevaju: I’d rather be a devil than
that women’s man…’
Ne pamtim kada sam zadnji put pročitao ljepši opis seksualnog
čina. Pripovjedač u romanu kaže da više voli riječi poput ‘ševe’
i ‘jebanja’.
Bolje mjesto
Ozbiljni ljudi, ugledni znanstvenici, ima među njima i sociologa
i molekularnih biologa, govore da će svijet nakon virusa postati
bolje mjesto. Ljudima treba nekakav ozbiljan problem kako bi
naučili razlikovati važno od nevažnog i stvarno od izmišljenog.
Čini se važnim reći tako nešto u ovom kaotičnom vremenu. Kamo
sreće kada bi ih imao tko čuti. Iskustvo prošlog vijeka uči nas
da se iz velikih globalnih kriza najčešće rađa fašizam.