Ravno deset puta, izbrojili su pedantniji od nas, inspektor je Mikulić popunjavao imovinsku karticu i baš nikad mu nije zapelo za oko da je negdje usput ispustio sedamsto kvadrata imanja na Krku.
Kvadratura partijskog druga
Glavni državni inspektor Andrija Mikulić u
imovinskoj je kartici zatajio zanemarivih, prostim okom jedva
vidljivih sedamsto kvadrata nekretnine na Krku.
Ne treba se tome čuditi. Čovjek je visokocijenjeni HDZ-ovac i
drži do tradicije i lijepih običaja.
Osim toga, Mikulić je zanat učio od najboljih. Svojedobno je bio
pripravnik inspektoru Jordaniću, neimaru
bespravnih palača na Krku, gle čuda, i rado viđenom gostu
kockarnica u vlasništvu pripadnika knežijskog ganga.
Nije dakle stvar u faktoru iznenađenja, već u strategiji obrane.
U HDZ-u su, naime, osmislili revolucionarnu taktiku koja odbacuje
zastarjeli princip paničnog zbijanja obrambenih redova u
kombinaciji s bahatim kontranapadima i u prvi plan stavlja
varijacije na temu poznatih epizoda iz stripova o Mirku i Slavku.
Kako to funkcionira u praksi? Vrlo jednostavno – kada vas
novinari uhvate s prstima u pekmezu, vi lijepo zahvalite na
upozorenju i pravite se kao da se ništa nije dogodilo.
‘Prije svega ja vam se želim zahvaliti na vašem upozorenju pri
mojem ispunjavanju imovinske kartice. Obzirom da ste me danas
upozorili na moj nenamjerni propust, pokrenuo sam već sad
postupak promjene upisa kvadrature za nekretnine kao i ostale
promjene koje sam dužan unijeti do kraja tekuće godine’, tronutim
je glasom inspektor Mikulić tražio riječi kojima bi zahvalio
novinarkama RTL-a koje su njegovu svinjariju izvukle na svjetlo
dana.
Ravno deset puta, izbrojili su pedantniji od nas, inspektor je
Mikulić popunjavao imovinsku karticu i baš nikad mu nije zapelo
za oko da je negdje usput ispustio sedamsto kvadrata imanja na
Krku.
Ne tako davno istu tu foru, koju sad prodaje Mikulić, prodavao je
Tomislav Tolušić koji je također muku mučio s
kvadratima i iznosima u imovinskoj kartici.
‘Hvala vam na informaciji, siguran sam da je točna, ali ću ipak i
sam pitati Povjerenstvo. U svakom slučaju, kartica će biti
ažurirana do kraja godine’, kazao je propali ministar
poljoprivrede kada ga je Drago Hedl podsjetio da
u imovinsku karticu nije upisao iznos alimentacije.
Tolušiću, vidjeli smo kasnije, majmuniranje s imovinskom karticom
nije prošlo, ostaje da vidimo hoće li proći Mikuliću.
Kako god, muljanje s nečim što je zapravo relativno nevažno i
tako lako provjerljivo djeluje prilično neinteligentno.
E, sad, kako se takvi tipovi u nas uvijek uspiju dokopati
ministarskih i drugih rukovodećih funkcija, to je već pitanje za
jednu opširniju sociološku disertaciju.
Dvije bande
Davor Bernardić našao se u sukobu interesa jer
je kao političar i saborski zastupnik primio 263.000 kuna
stipendije od jedne privatne škole.
Tako se, tvrdi Povjerenstvo, doveo u odnos ovisnosti o toj školi,
koji bi mogao ugroziti njegovu objektivnost u situaciji u kojoj
bi kao dužnosnik morao odlučivati o privatnim visokoškolskim
ustanovama.
Stranka je odmah zatražila ostavku. Ali ne SDP, nego HDZ, što
cijeloj priči daje pomalo bizaran ton.
To da je jedan politički mediokritet uhvaćen u sukobu interesa i
nije neka vijest. Vijest je kada stranka na vlasti sazove
izvanrednu press-konferenciju na kojoj onda poziva oporbenog
čelnika da podnese ostavku.
Ajde da je Bernardić premijer ili predsjednik Sabora, to bi još
imalo nekakve logike, ali čovjek je samo predsjednik
obespamećenog SDP-a. Valjda bi HDZ-u prvom trebalo biti u
interesu da ovaj na toj funkciji ostane što duže.
Pomalo je nadrealno bilo gledati Branka Bačića,
inače blijedog stranačkog aparatčika s karizmom hladetine, kako
vehementno drži predavanja o moralu, amneziji, o nama i njima, o
tima i takvima, o korupciji i normalnoj državi.
A sve je zapravo, samo da se uspio dosjetiti toga, mogao kazati u
jednoj jedinoj rečenici – jesmo banda, ali, ako vas to tješi,
nismo jedini.
Politički harlekin
Politički davljenik Ivan Vrdoljak ne odustaje od
ideje da javnost uvjeri u to da reforma obrazovanja ovisi o
njemu. Njegov konačni politički slom, tvrdi Vrdoljak, značit će
ujedno i slom kompletnog školskog sustava.
Nije to tako čudno. Svjestan svoje kronične
beznačajnosti, sve je karte bacio na osjetljivu temu odgoja
i obrazovanja. Tko bi normalan, grunta Vrdoljak, radio u korist
štete vlastite djece?
Štoviše, slavonski je harlekin ovih dana na sebe preuzeo i ulogu
sindikalnog lidera pa je s Plenkovićem tobože
dogovorio simboličan rast prosvjetarskih plaća za iduću godinu.
Ni to, naravno, nije čudno. Čovjek koji tone lovi se za svaku
slamku spasa.
Čudno je nešto drugo. Čudno je da Ivana Vrdoljaka, tu praznu
političku ljušturu, nakon svega netko uopće shvaća ozbiljno. Da
ga, primjerice, čeka s mikrofonom na kiši ispred stranačke baze i
pita za bilo kakvo mišljenje. To je, ako nas pitate, stvarno
čudno.
Što je dobro za Kolindu, pogubno je za društvo
Ako je oko toga uopće postojala bilo kakva sumnja, ona je ovih
dana uspješno otklonjena: i ove jeseni u predizbornoj kampanji
nosit će se antisrpstvo.
Ono što je Miroslav Škoro u svojim istupima dao
naslutiti još ljetos, Kolinda Grabar-Kitarović
sada je krenula konkretizirati.
Pa je tako za početak cijelu Rijeku preselila u
beogradsko predgrađe. Taj luksuz može si dozvoliti budući da u
Rijeci ne računa na veliku podršku birača.
A na podršku ne može računati zato što Rijeka, kako je to
rastumačila predsjedničina majka, nije naša. A ako nije naša,
onda znamo čija je.
Kao šećer na kraju došla je zaumna izjava predsjedničine
frizerke, koja kaže da će preseliti u Ameriku ako Škoro postane
predsjednik. Zašto? Zato što će nam u tom slučaju prva dama biti,
sačuvaj bože, Srpkinja.
Miroslav Škoro vjerojatno je računao da će mu nabijati na nos
ratno odsustvo, dubiozne otpremnine, petparačku liriku i tome
slično, ali teško da je mogao predvidjeti da će mu netko kao
minus uzeti ženina pogrešna krvna zrnca.
Aktualna predsjednica protiv Škore se dakle krenula boriti
Škorinim sredstvima. Rob predrasuda tako je postao žrtvom istih
tih predrasuda.
Antisrpska retorika predsjednici će sasvim sigurno biti od
koristi na kratke staze. Problem je što će dugoročno gledano ona,
naravno, biti pogubna za društvo.