Ravno deset puta, izbrojili su pedantniji od nas, inspektor je Mikulić popunjavao imovinsku karticu i baš nikad mu nije zapelo za oko da je negdje usput ispustio sedamsto kvadrata imanja na Krku.

Kvadratura partijskog druga

Glavni državni inspektor Andrija Mikulić u imovinskoj je kartici zatajio zanemarivih, prostim okom jedva vidljivih sedamsto kvadrata nekretnine na Krku.

Ne treba se tome čuditi. Čovjek je visokocijenjeni HDZ-ovac i drži do tradicije i lijepih običaja.

Osim toga, Mikulić je zanat učio od najboljih. Svojedobno je bio pripravnik inspektoru Jordaniću, neimaru bespravnih palača na Krku, gle čuda, i rado viđenom gostu kockarnica u vlasništvu pripadnika knežijskog ganga.

Nije dakle stvar u faktoru iznenađenja, već u strategiji obrane. U HDZ-u su, naime, osmislili revolucionarnu taktiku koja odbacuje zastarjeli princip paničnog zbijanja obrambenih redova u kombinaciji s bahatim kontranapadima i u prvi plan stavlja varijacije na temu poznatih epizoda iz stripova o Mirku i Slavku.

Kako to funkcionira u praksi? Vrlo jednostavno - kada vas novinari uhvate s prstima u pekmezu, vi lijepo zahvalite na upozorenju i pravite se kao da se ništa nije dogodilo.

'Prije svega ja vam se želim zahvaliti na vašem upozorenju pri mojem ispunjavanju imovinske kartice. Obzirom da ste me danas upozorili na moj nenamjerni propust, pokrenuo sam već sad postupak promjene upisa kvadrature za nekretnine kao i ostale promjene koje sam dužan unijeti do kraja tekuće godine', tronutim je glasom inspektor Mikulić tražio riječi kojima bi zahvalio novinarkama RTL-a koje su njegovu svinjariju izvukle na svjetlo dana.

Ravno deset puta, izbrojili su pedantniji od nas, inspektor je Mikulić popunjavao imovinsku karticu i baš nikad mu nije zapelo za oko da je negdje usput ispustio sedamsto kvadrata imanja na Krku.

Ne tako davno istu tu foru, koju sad prodaje Mikulić, prodavao je Tomislav Tolušić koji je također muku mučio s kvadratima i iznosima u imovinskoj kartici.

'Hvala vam na informaciji, siguran sam da je točna, ali ću ipak i sam pitati Povjerenstvo. U svakom slučaju, kartica će biti ažurirana do kraja godine', kazao je propali ministar poljoprivrede kada ga je Drago Hedl podsjetio da u imovinsku karticu nije upisao iznos alimentacije.

Tolušiću, vidjeli smo kasnije, majmuniranje s imovinskom karticom nije prošlo, ostaje da vidimo hoće li proći Mikuliću.

Kako god, muljanje s nečim što je zapravo relativno nevažno i tako lako provjerljivo djeluje prilično neinteligentno.

E, sad, kako se takvi tipovi u nas uvijek uspiju dokopati ministarskih i drugih rukovodećih funkcija, to je već pitanje za jednu opširniju sociološku disertaciju.

Dvije bande

Davor Bernardić našao se u sukobu interesa jer je kao političar i saborski zastupnik primio 263.000 kuna stipendije od jedne privatne škole.

Tako se, tvrdi Povjerenstvo, doveo u odnos ovisnosti o toj školi, koji bi mogao ugroziti njegovu objektivnost u situaciji u kojoj bi kao dužnosnik morao odlučivati o privatnim visokoškolskim ustanovama.

Stranka je odmah zatražila ostavku. Ali ne SDP, nego HDZ, što cijeloj priči daje pomalo bizaran ton.

To da je jedan politički mediokritet uhvaćen u sukobu interesa i nije neka vijest. Vijest je kada stranka na vlasti sazove izvanrednu press-konferenciju na kojoj onda poziva oporbenog čelnika da podnese ostavku.

Ajde da je Bernardić premijer ili predsjednik Sabora, to bi još imalo nekakve logike, ali čovjek je samo predsjednik obespamećenog SDP-a. Valjda bi HDZ-u prvom trebalo biti u interesu da ovaj na toj funkciji ostane što duže.

Pomalo je nadrealno bilo gledati Branka Bačića, inače blijedog stranačkog aparatčika s karizmom hladetine, kako vehementno drži predavanja o moralu, amneziji, o nama i njima, o tima i takvima, o korupciji i normalnoj državi.

A sve je zapravo, samo da se uspio dosjetiti toga, mogao kazati u jednoj jedinoj rečenici – jesmo banda, ali, ako vas to tješi, nismo jedini.

Politički harlekin

Politički davljenik Ivan Vrdoljak ne odustaje od ideje da javnost uvjeri u to da reforma obrazovanja ovisi o njemu. Njegov konačni politički slom, tvrdi Vrdoljak, značit će ujedno i slom kompletnog školskog sustava.

Nije to tako čudno. Svjestan svoje kronične beznačajnosti, sve je karte bacio na osjetljivu temu odgoja i obrazovanja. Tko bi normalan, grunta Vrdoljak, radio u korist štete vlastite djece?

Štoviše, slavonski je harlekin ovih dana na sebe preuzeo i ulogu sindikalnog lidera pa je s Plenkovićem tobože dogovorio simboličan rast prosvjetarskih plaća za iduću godinu. Ni to, naravno, nije čudno. Čovjek koji tone lovi se za svaku slamku spasa.

Čudno je nešto drugo. Čudno je da Ivana Vrdoljaka, tu praznu političku ljušturu, nakon svega netko uopće shvaća ozbiljno. Da ga, primjerice, čeka s mikrofonom na kiši ispred stranačke baze i pita za bilo kakvo mišljenje. To je, ako nas pitate, stvarno čudno.

Što je dobro za Kolindu, pogubno je za društvo

Ako je oko toga uopće postojala bilo kakva sumnja, ona je ovih dana uspješno otklonjena: i ove jeseni u predizbornoj kampanji nosit će se antisrpstvo.

Ono što je Miroslav Škoro u svojim istupima dao naslutiti još ljetos, Kolinda Grabar-Kitarović sada je krenula konkretizirati.

Pa je tako za početak cijelu Rijeku preselila u beogradsko predgrađe. Taj luksuz može si dozvoliti budući da u Rijeci ne računa na veliku podršku birača.

A na podršku ne može računati zato što Rijeka, kako je to rastumačila predsjedničina majka, nije naša. A ako nije naša, onda znamo čija je.

Kao šećer na kraju došla je zaumna izjava predsjedničine frizerke, koja kaže da će preseliti u Ameriku ako Škoro postane predsjednik. Zašto? Zato što će nam u tom slučaju prva dama biti, sačuvaj bože, Srpkinja.

Miroslav Škoro vjerojatno je računao da će mu nabijati na nos ratno odsustvo, dubiozne otpremnine, petparačku liriku i tome slično, ali teško da je mogao predvidjeti da će mu netko kao minus uzeti ženina pogrešna krvna zrnca.

Aktualna predsjednica protiv Škore se dakle krenula boriti Škorinim sredstvima. Rob predrasuda tako je postao žrtvom istih tih predrasuda.

Antisrpska retorika predsjednici će sasvim sigurno biti od koristi na kratke staze. Problem je što će dugoročno gledano ona, naravno, biti pogubna za društvo.