Što su dogovorom NJIH i Vlade, odnosno premijera dobili? Dobili su dostojanstvo na rate. Diners dostojanstvo.

Najdulji štrajk prosvjetara ikad naprasno je završen dogovorom premijera i čelnika većinskih sindikata - SHU i NSZSSH. ONI su se dogovorili. I, usprkos i unatoč vikanju i zakletvama kako ništa neće biti potpisano bez odluke članstva na referendumu, referenduma nije ovaj put bilo. ONI su odlučili u ime 40.000 ljudi na Trgu, u ime 60 000 ljudi u štrajku. ONI. Njih dvoje. Bez referenduma. 

Dostojanstvo na rate

Podsjetimo se. Prosvjetari su tražili povišenje koeficijenata za 6,11 posto kako bi se izjednačili sa zaposlenima iste stručne spreme u javnim i državnim službama. Tražili su da im se vrati dostojanstvo, nisu tražili samo novac.

Tražili su da im se vrati dostojanstvo time da budu jednako vrijedni kao i drugi s istim fakultetima, ali na boljim radnim mjestima. Da je samo novac bio u pitanju pristali bi na prvu ponudu Vlade kojom bi im plaća s dodatcima rasla više nego povećanjem koeficijenata.

Što su dogovorom NJIH i Vlade, odnosno premijera dobili? Dobili su dostojanstvo na rate. Diners dostojanstvo. Dobili su dostojanstvo koje će im biti isplaćivano u ratama: 3 posto s prosincem 2019., 1 posto u lipnju 2020. i 2 posto u siječnju 2021. S tim da je upitno hoće li ikada vidjeti zadnjih 2 posto povišice koeficijenata koje su dogovorili da se povise tek za tamo nekih dalekih 13 mjeseci kad će ova Vlada biti tko zna gdje. Tko prosvjetarima jamči da će se iduća Vlada držati dogovorenog?

Prisjetimo se samo 2006. godine kada su isti ovi sindikalni čelnici (bez plavuše doduše) izdali svoje članstvo nakon isto tako masovnog štrajka i prihvatili obećanja koja se kasnije nikad nisu ostvarila. Internetom ponovno kruži fotografija iz tog vremena Mihalinca i Ribića kako tada sa Sanaderom ispijaju šampanjac. 

Prisjetimo se 2012. godine kad je tadašnja Milanovićeva Vlada skinula plaće prosvjetarima uz obećanje da će oni biti prvi na redu za povišice kad bude novaca. Nikada nitko nije ispunio obećanja. 

Prosvjetari su sada tražili 6,11 posto odmah. Ne sutra, ne prekosutra. Odmah. Samo to. I tražili su povećanje koeficijenata za sve. I za nastavne i nenastavne zaposlenike. Dobili su koeficijente samo nastavnici. Tehničko osoblje dobilo je dodatke na plaću. Oni nemaju dostojanstvo. Oni su nebitni iako se na Trgu s pozornice i njima gromoglasno vikalo 'Hrvatska vas treba'. Očito su čelnici sindikata zaključili da ih Hrvatska ipak ne treba tako glasno kao što se vikalo. 

Kronologija izdaje

Čelnici SHU i NSZSSH Šprem i Mihalinec su se kleli u referendum. Članstvo će kao odlučivati. Ništa kao ne mogu bez članstva. I dok se na drugom referendumu o ponudi Vlade o dodatcima na plaću članstvo izjašnjavalo, dok su internetom kružile fotografije iz zbornica s velikim NE, Ribić (za kojeg još nikome nije jasna uloga u cijeloj priči, od kud i zašto se je on u priči o koeficijentima prosvjetara uopće stvorio) je očekivao da će 'tiha većina' ponudu prihvatiti.

Društvene mreže su mu pomrsile račune i rezultat referenduma nije se mogao lažirati. Ne kažemo sada da je to bila namjera sindikata, ali osnovana sumnja se sama od sebe nameće, naročito sada, kada nakon svega neke stvari isplivavaju na vidjelo. 

Jedini dosljedan sindikat u cijeloj priči bio je i ostao sindikat Preporod, čijeg su čelnika Stipića ovo dvoje (troje ako uključimo Ribića) sustavno gurali na margine odlučivanja. Bilo je ugodno iznenađenje kada su ipak i njega, kao predstavnika oko 10.000 prosvjetara pozvali na pozornicu na velikom prosvjedu na Trgu i kada su ga ipak, iako bez prava glasa, pozivali na pregovore u Vladu. 

I dok su prije zadnjih pregovora Šprem i Mihalinec rekli kako se o zadnjoj ponudi Vlade neće njihovo članstvo pitati na referendumu, Stipić je ostao dosljedan i rekao da će se članstvo Preporoda izjasniti o Vladinom prijedlogu iako je znao da to neće imati nikakvog utjecaja. Ali, lijepo je kad netko ipak pita svoje članove koje zastupa što misle. Ipak živimo u nekakvoj demokraciji. Ili?

Šprem i Mihalinec su, pod patronatom Ribića, koji si je frendač s premijerom (pobogu, čuli smo ih na pressici kako su si na 'ti'), prihvatili i potpisali ponudu Vlade kojom je, eto, 'vraćeno dostojanstvo' nastavnom osoblju na rate, a ostali su dobili nekakve dodatke koje sad Mihalinec bijesno objašnjava 'rulji s fejsbuka' kako su to dobri dodatci i kako će nenastavno osoblje dobiti što su tražili. Nisu mu svi povjerovali. 

Očekivano, ljudi su nakon pressice sindikalista i premijera preplavili društvene mreže ogorčenjem i ljutnjom, bijesom, osjećajem prodanosti, sramom. Internet je doslovno gorio. Prijetilo se masovnim iščlanjivanjem iz ta dva sindikata. 

Ima i onih koji su zadovoljni ovakvim raspletom. Ima i onih žučljivih vojnika sindikata koji sad po društvenim mrežama napadaju i vrijeđaju neistomišljenike i gorljivo brane odluku Šprem i Mihalinca kao mudru i pravednu. Ima svakakvih. Onih koji misle svojom glavom i onih koji misle kako im kažu da trebaju misliti. 

Što se je zapravo  dogodilo?

Recimo da su se u cijeloj priči sindikalisti našli nemoćnima i bezidejnima. Oni su poveli štrajk (bez njih se to niti ne smije), očekivali su da će to biti kao i do sada par dana bunta i štrajka, malo će svi 'zalajati' pa će onda sindikalisti nešto potpisati, predstaviti to kao svoj uspjeh i priči će u kratkom vremenu biti kraj.

No, nisu očekivali da će društvene mreže, da će tri velike nastavničke grupe na fejsbuku dići i ujediniti ljude, da će se iz njihovih redova naći pametni i hrabri pojedinci koji će u ime nastavnika progovoriti u medijima. Nisu očekivali da će se ljudi međusobno hrabriti i dizati moral jedni drugima u tim grupama. Nisu računali na toliku masu ujedinjenih ljudi koji su jasno i glasno znali što hoće i bili u tome ustrajni. Da nije bilo nastavničkih grupa na fejsbuku sigurno se ne bi u štrajk uključilo toliko ljudi niti bi on toliko dugo trajao. I sad, umjesto da se duboko naklone tim nastavničkim grupama, da im kažu hvala na pomoći, sad sindikalisti vrijeđaju i omalovažavaju tisuće ljudi učlanjenih u te fejsbuk grupe.

Kad je voda došla do grla, kad su ovo dvoje sindikalnih čelnika vidjeli da ljudi ne odustaju od zacrtanog, kad im jedan referendum glatko nije prošao, jednostavno su odlučili sami preuzeti stvar u svoje ruke i potpisati nešto što bi ljudi u štrajku sigurno odbili. Pa će se već pravdati i uvjeravati članove kako je potpisano zapravo ne dobro nego odlično. 

A što bi se dogodilo da zadnji prijedlog Vlade nije prošao na referendumu? E u tome i jest problem. Bezidejni sindikalisti bili su stjerani u kut. Organizirali su tri prosvjeda na Markovom trgu (od kojih je jedan, onaj 'koncertni' kada su se pjevale infantilne pjesmice, bio totalni fijasko) i jedan veliki prosvjed na Trgu bana Jelačića. I tu je njihovim idejama kraj. Oni jednostavno nisu više znali što bi  ako bi štrajk i dalje potrajao. Ako Vlada ne bi ljudima platila dane u štrajku, pobogu, sindikati bi morali zavući ruku u svoju kasu i platiti ljudima. Valjda postoji štrajkaški fond od silnih članarina koje ljudi uplaćuju. Ali tko bi onda išao u skupe hotele i putovao po svijetu? 

Rulja s fejsa

I za kraj, što reći za vječnog sindikalistu Ribića koji članove nastavničkih grupa na društvenoj mreži nazove 'ruljom'i 'primitivcima'? Postoji li uopće neka pristojna riječ za to? Osim što nekoliko tisuća prosvjetara Ribić naziva ruljom još se i pita: 'Ti primitivci odgajaju djecu?!'. 

Tris.com.hr za Ribića piše: 'Kakav je to sindikalni čelnik koji dolazi iz sustava znanosti i obrazovanja, a svoje kolege nastavnike naziva ruljom i primitivcima?! A upravo je to učinio na pressici Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, sazvanoj povodom završetka štrajka i dogovora s Vladom, gdje je rafalnom paljbom, nepristojno i neukusno, zasuo pogrdama nastavnike organizirane u Facebook grupu Nastavnici.org., čudeći se da 'takvi ljudi odgajaju našu djecu'.

Ribić zanemaruje činjenicu da je veliki broj ljudi više vjerovao ljudima s društvenih mreža nego sindikalistima koji godinama nemaju dodirnih točaka sa školskom stvarnošću. Pitanje je koliko bi se ljudi skupilo na Trgu da nije bilo te 'rulje s fejsbuka'. Osim toga, 'rulja s fejsbuka' velikim dijelom plaća sindikalnu članarinu iz koje se i njemu i ostalim čelnicima sindikata isplaćuje plaća dvostruko veća od profesorske. 

Što to reći? Što napisati? Šteta je trošiti riječi na takvog lika, mislim da je sam o sebi najviše i najbolje rekao. Pozdravlja ga 'rulja s fejsa'.