Što su dogovorom NJIH i Vlade, odnosno premijera dobili? Dobili su dostojanstvo na rate. Diners dostojanstvo.
Najdulji štrajk prosvjetara ikad naprasno je završen dogovorom
premijera i čelnika većinskih sindikata – SHU i NSZSSH. ONI su se
dogovorili. I, usprkos i unatoč vikanju i zakletvama kako ništa
neće biti potpisano bez odluke članstva na referendumu,
referenduma nije ovaj put bilo. ONI su odlučili u ime
40.000 ljudi na Trgu, u ime 60 000 ljudi u štrajku. ONI.
Njih dvoje. Bez referenduma.
Dostojanstvo na rate
Podsjetimo se. Prosvjetari su tražili povišenje koeficijenata za
6,11 posto kako bi se izjednačili sa zaposlenima iste stručne
spreme u javnim i državnim službama. Tražili su da im se vrati
dostojanstvo, nisu tražili samo novac.
Tražili su da im se vrati dostojanstvo time da budu jednako
vrijedni kao i drugi s istim fakultetima, ali na boljim radnim
mjestima. Da je samo novac bio u pitanju pristali bi na prvu
ponudu Vlade kojom bi im plaća s dodatcima rasla više nego
povećanjem koeficijenata.
Što su dogovorom NJIH i Vlade, odnosno premijera dobili? Dobili
su dostojanstvo na rate. Diners dostojanstvo. Dobili su
dostojanstvo koje će im biti isplaćivano u ratama: 3 posto s
prosincem 2019., 1 posto u lipnju 2020. i 2 posto u siječnju
2021. S tim da je upitno hoće li ikada vidjeti zadnjih 2 posto
povišice koeficijenata koje su dogovorili da se povise tek za
tamo nekih dalekih 13 mjeseci kad će ova Vlada biti tko zna gdje.
Tko prosvjetarima jamči da će se iduća Vlada držati dogovorenog?
Prisjetimo se samo 2006. godine kada su isti ovi sindikalni
čelnici (bez plavuše doduše) izdali svoje članstvo nakon isto
tako masovnog štrajka i prihvatili obećanja koja se kasnije nikad
nisu ostvarila. Internetom ponovno kruži fotografija iz tog
vremena Mihalinca i Ribića kako tada sa
Sanaderom ispijaju šampanjac.
Prisjetimo se 2012. godine kad je tadašnja
Milanovićeva Vlada skinula plaće prosvjetarima
uz obećanje da će oni biti prvi na redu za povišice kad bude
novaca. Nikada nitko nije ispunio obećanja.
Prosvjetari su sada tražili 6,11 posto odmah. Ne sutra, ne
prekosutra. Odmah. Samo to. I tražili su povećanje koeficijenata
za sve. I za nastavne i nenastavne zaposlenike. Dobili su
koeficijente samo nastavnici. Tehničko osoblje dobilo je dodatke
na plaću. Oni nemaju dostojanstvo. Oni su nebitni iako se na Trgu
s pozornice i njima gromoglasno vikalo ‘Hrvatska vas treba’.
Očito su čelnici sindikata zaključili da ih Hrvatska ipak ne
treba tako glasno kao što se vikalo.
Kronologija izdaje
Čelnici SHU i NSZSSH Šprem i Mihalinec su se
kleli u referendum. Članstvo će kao odlučivati. Ništa kao ne mogu
bez članstva. I dok se na drugom referendumu o ponudi Vlade o
dodatcima na plaću članstvo izjašnjavalo, dok su internetom
kružile fotografije iz zbornica s velikim NE,
Ribić (za kojeg još nikome nije jasna uloga u
cijeloj priči, od kud i zašto se je on u priči o koeficijentima
prosvjetara uopće stvorio) je očekivao da će ‘tiha većina’
ponudu prihvatiti.
Društvene mreže su mu pomrsile račune i rezultat referenduma nije
se mogao lažirati. Ne kažemo sada da je to bila namjera
sindikata, ali osnovana sumnja se sama od sebe nameće, naročito
sada, kada nakon svega neke stvari isplivavaju na vidjelo.
Jedini dosljedan sindikat u cijeloj priči bio je i ostao sindikat
Preporod, čijeg su čelnika
Stipića ovo dvoje (troje ako uključimo Ribića)
sustavno gurali na margine odlučivanja. Bilo je ugodno
iznenađenje kada su ipak i njega, kao predstavnika oko 10.000
prosvjetara pozvali na pozornicu na velikom prosvjedu na Trgu i
kada su ga ipak, iako bez prava glasa, pozivali na pregovore u
Vladu.
I dok su prije zadnjih pregovora Šprem i Mihalinec rekli kako se
o zadnjoj ponudi Vlade neće njihovo članstvo pitati na
referendumu, Stipić je ostao dosljedan i rekao da će se članstvo
Preporoda izjasniti o Vladinom prijedlogu iako je znao da to neće
imati nikakvog utjecaja. Ali, lijepo je kad netko ipak pita svoje
članove koje zastupa što misle. Ipak živimo u nekakvoj
demokraciji. Ili?
Šprem i Mihalinec su, pod patronatom Ribića, koji si je frendač s
premijerom (pobogu, čuli smo ih na pressici kako su si na ‘ti’),
prihvatili i potpisali ponudu Vlade kojom je, eto, ‘vraćeno
dostojanstvo’ nastavnom osoblju na rate, a ostali su dobili
nekakve dodatke koje sad Mihalinec bijesno objašnjava ‘rulji s
fejsbuka’ kako su to dobri dodatci i kako će nenastavno osoblje
dobiti što su tražili. Nisu mu svi povjerovali.
Očekivano, ljudi su nakon pressice sindikalista i premijera
preplavili društvene mreže ogorčenjem i ljutnjom, bijesom,
osjećajem prodanosti, sramom. Internet je doslovno gorio.
Prijetilo se masovnim iščlanjivanjem iz ta dva sindikata.
Ima i onih koji su zadovoljni ovakvim raspletom. Ima i onih
žučljivih vojnika sindikata koji sad po društvenim mrežama
napadaju i vrijeđaju neistomišljenike i gorljivo brane odluku
Šprem i Mihalinca kao mudru i pravednu. Ima svakakvih. Onih koji
misle svojom glavom i onih koji misle kako im kažu da trebaju
misliti.
Što se je zapravo dogodilo?
Recimo da su se u cijeloj priči sindikalisti našli nemoćnima i
bezidejnima. Oni su poveli štrajk (bez njih se to niti ne smije),
očekivali su da će to biti kao i do sada par dana bunta i
štrajka, malo će svi ‘zalajati’ pa će onda sindikalisti nešto
potpisati, predstaviti to kao svoj uspjeh i priči će u kratkom
vremenu biti kraj.
No, nisu očekivali da će društvene mreže, da će tri velike
nastavničke grupe na fejsbuku dići i ujediniti ljude, da će se iz
njihovih redova naći pametni i hrabri pojedinci koji će u ime
nastavnika progovoriti u medijima. Nisu očekivali da će se ljudi
međusobno hrabriti i dizati moral jedni drugima u tim grupama.
Nisu računali na toliku masu ujedinjenih ljudi koji su jasno i
glasno znali što hoće i bili u tome ustrajni. Da nije bilo
nastavničkih grupa na fejsbuku sigurno se ne bi u štrajk
uključilo toliko ljudi niti bi on toliko dugo trajao. I sad,
umjesto da se duboko naklone tim nastavničkim grupama, da im kažu
hvala na pomoći, sad sindikalisti vrijeđaju i omalovažavaju
tisuće ljudi učlanjenih u te fejsbuk grupe.
Kad je voda došla do grla, kad su ovo dvoje sindikalnih čelnika
vidjeli da ljudi ne odustaju od zacrtanog, kad im jedan
referendum glatko nije prošao, jednostavno su odlučili sami
preuzeti stvar u svoje ruke i potpisati nešto što bi ljudi u
štrajku sigurno odbili. Pa će se već pravdati i uvjeravati
članove kako je potpisano zapravo ne dobro nego odlično.
A što bi se dogodilo da zadnji prijedlog Vlade nije prošao na
referendumu? E u tome i jest problem. Bezidejni sindikalisti bili
su stjerani u kut. Organizirali su tri prosvjeda na Markovom trgu
(od kojih je jedan, onaj ‘koncertni’ kada su se pjevale
infantilne pjesmice, bio totalni fijasko) i jedan veliki prosvjed
na Trgu bana Jelačića. I tu je njihovim idejama kraj. Oni
jednostavno nisu više znali što bi ako bi štrajk i dalje
potrajao. Ako Vlada ne bi ljudima platila dane u štrajku, pobogu,
sindikati bi morali zavući ruku u svoju kasu i platiti ljudima.
Valjda postoji štrajkaški fond od silnih članarina koje ljudi
uplaćuju. Ali tko bi onda išao u skupe hotele i putovao po
svijetu?
Rulja s fejsa
I za kraj, što reći za vječnog sindikalistu Ribića koji članove
nastavničkih grupa na društvenoj mreži nazove ‘ruljom’i
‘primitivcima’? Postoji li uopće neka pristojna riječ za to? Osim
što nekoliko tisuća prosvjetara Ribić naziva ruljom još se i
pita: ‘Ti primitivci odgajaju djecu?!’.
Tris.com.hr za Ribića piše: ‘Kakav je to sindikalni čelnik koji
dolazi iz sustava znanosti i obrazovanja, a svoje kolege
nastavnike naziva ruljom i primitivcima?! A upravo je to učinio
na pressici Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja,
sazvanoj povodom završetka štrajka i dogovora s Vladom, gdje je
rafalnom paljbom, nepristojno i neukusno, zasuo pogrdama
nastavnike organizirane u Facebook grupu Nastavnici.org., čudeći
se da ‘takvi ljudi odgajaju našu djecu’.
Ribić zanemaruje činjenicu da je veliki broj ljudi više vjerovao
ljudima s društvenih mreža nego sindikalistima koji godinama
nemaju dodirnih točaka sa školskom stvarnošću. Pitanje je koliko
bi se ljudi skupilo na Trgu da nije bilo te ‘rulje s fejsbuka’.
Osim toga, ‘rulja s fejsbuka’ velikim dijelom plaća sindikalnu
članarinu iz koje se i njemu i ostalim čelnicima sindikata
isplaćuje plaća dvostruko veća od profesorske.
Što to reći? Što napisati? Šteta je trošiti riječi na takvog
lika, mislim da je sam o sebi najviše i najbolje rekao.
Pozdravlja ga ‘rulja s fejsa’.