PIŠE: Gordana Foder

NASTAVA POD MASKAMA Ako dijete ne nosi masku, roditelj bi za to trebao snositi odgovornost

'Ako ne smiješ u trgovinu bez maske, zašto bi smio u učionicu bez nje. Ima učitelja, nastavnika, profesora, učenika koji su rizična skupina i treba ih zaštititi. Prenemaganje s 'Moje dijete neće nositi masku' zaista nije empatično. A ni pametno.'

Još su četiri tjedna do početka nove nastavne godine, dva tjedna
do obećanog obraćanja ministra Fuchsa o načinu kako će se
organizirati rad u školama, a na društvenim mrežama sve kipi od
predviđanja i prosvjetara i roditelja kako će izgledati nastava.

Maske(nbal)

Od svih mogućih scenarija (ostala nam ta riječ, ‘scenario’, od ex
ministrice) koji se predviđaju za organizaciju nastave, najveća
dreka se digla oko moguće obveze nošenja maski u učionicama.
Nositi masku je užasno nama koji nismo na nju navikli. Shopping
je od početka obveze nošenja maski izgubio svaku draž. Teško mi
je, kao učiteljici zamisliti nastavu pod maskama. 

Osim što ni učitelji nisu oduševljeni maskama u učionicama, ima
majki, ali i očeva, koji kategorički kao komentar na moguće
obavezno nošenje maski učenika u školama napišu: ‘Moj sigurno
neće!’, ‘Nema šanse da moji nose maske!’, ‘Moje dijete neće nosit
nikakvu masketinu’. Na upit onih drugih, fleksibilnijih roditelja
zašto neće, odgovori su: ‘jer ne štite i jer je štetno za
zdravlje! Jer je to sve samo farsa i treniranje poslušnosti i
pokornosti. Ne dam!’, ‘zato što neće, nije ju nikad nosio ni
neće, ako treba nek se zarazi, budemo prebolili ko i sve drugo i
idemo dalje, korona postoji, a sve drugo je politika i ubijanje u
mozak, trebamo normalno živjet i disat’ (namjerno je
ostavljen originalni copy / paste komentara bez lektorskih
intervencija – op. a.). Uglavnom su takvi komentari popraćeni
hrpetinama uskličnika. 

Pojedini ljudi postaju čak i agresivni na spomen maske i viču –
neće mene ubrnjičiti!

Određeni broj ljudi iracionalno i neargumentirano odbija
mogućnost nošenja maski, smatraju da je stožer političko, a ne
stručno tijelo, a odluke stožera isključivo političke. Ide se
tako daleko da se priča o teorijama zavjere, a i ima izjava da je
žica u maskama zapravo 5G antena i da služi za špijunažu (nda,
velike svjetske sile špijuniraju nebitnu Katu iz nebitnog sela u
Dalmatinskoj zagori).

To što cijeli svijet nosi maske, to što brojni svjetski
stručnjaci kažu da maska koliko – toliko štiti od širenja ovog
zlog virusa, te antimaskere uopće ne dotiče. I svoje će dijete
žrtvovati i slati okolo bez maske jer su vidjeli tamo neku
nebitnu zastupnicu koja iz čistog hira i želje za pozornošću ne
želi u Saboru nositi masku. Zbog takve bahatosti moguće je da im
dijete, ali i oni sami budu prenosioci virusa i zaraze te ubiju
nekoga. 

Činjenica jest da u kolektivima, poglavito u razrednim
zajednicama, uvijek postoji nekakva viroza. Svaki razredni odjel
ima svoje ‘kućne’ viruse. U mojih devet generacija prvašića,
uvijek su mi klinci bili najbolesniji u prvom razredu. Kasnije bi
stekli imunitet na ‘domaće, razredne’ viruse i do petog
razreda nisu toliko pobolijevali. 

Štite li maske ili ne, prepuštam onima koji su za to stručni. Kao
što ne volim da se svi i svakakvi miješaju u moj posao, ne želim
se niti ja miješati u posao epidemiologa i liječnika. U teorije
zavjere ne vjerujem. Ako bude odluka da maske budu obvezne u
učionicama i za nastavnike i za djecu, očekujem da se svi toga
pridržavaju. Ukoliko maska bude obvezna, dijete bez maske ne bi
trebalo pustiti u razred, a roditelj bi trebao snositi
odgovornost za nenošenje iste.

Ako ne smiješ u trgovinu bez maske, zašto bi smio u učionicu bez
nje. Ima učitelja, nastavnika, profesora, učenika koji su rizična
skupina i treba ih zaštititi. Prenemaganje s ‘Moje dijete neće
nositi masku’ zaista nije empatično. A ni pametno. 

Ostala predviđanja

Nagađa se i da će se organizacija nastave prepustiti školama. To
bi zapravo bilo i najbolje. Dati nekakve temeljne upute, a zatim
neka se svaka škola, prema svojim mogućnostima prilagodi. 

Priča se o nastavi u dvije smjene. OK, to je moguće i izvedivo u
onom malom broju škola koje sada rade u jednoj smjeni. Ali što
ćemo s onim školama koje već rade u dvije smjene, ili čak tri,
koje su krcate učenicima? 

Priča se o smanjenju broja učenika u razredima kako bi se
osigurala distanca od metra i pol. A što ćemo s onim
‘viškom’ učenika iznad određenog broja? Hoće li biti novog
zapošljavanja učitelja za njih? Osigurati distancu u
učionici je gotovo nemoguća misija osim u malim područnim
školama, a tamo ionako i ne hara ovaj virus.

Kad se je razredna nastava u svibnju vratila u učionice, bilo je
potrebno održavati distancu među djecom i redovno ih
dezinficirati. Ruke su se prale u hladnoj vodi (jer rijetko koja
škola ima toplu vodu), ulazilo se jedan po jedan po razredima uz
obaveznu dezinfekciju cipela, roditelji su bili dužni djeci svako
jutro mjeriti temperaturu. 

Bilo je slučajeva da su se djeca zarazila. I nastavnici. To se
nije glasno govorilo. Trebalo je ‘spašavati ekonomiju’ tako
što se je učiteljice razredne nastave
‘prekvalificiralo’ u dadilje, a škole u čuvališta
djece. 

Nastava na daljinu

Pojedini roditelji (i nastavnici) zagovaraju nastavak nastave na
daljinu i u jesen. Naravno, ne onako zbrda – zdola kao što je to
bilo od ožujka, ali smatraju da bi u trenutnoj epidemiološkoj
situaciji bilo pametnije izbjegavati velike kolektive kao što su
škole. 

Zagovaratelji nastave na daljinu spominju kao razloge za takvu
nastavu (prenosim iz jedne grupe):

– stres među djecom zbog nastave pod epidemiološkim mjerama
(maske, distanca, strah)

– uopće nemogućnost mnogih naših škola da se pridržavaju svih
higijenskih uvjeta i sigurnosnih mjera

– stres i rizik među djelatnicima / osobljem škole, osobito
rizičnim skupinama

– stres i rizik među članovima obitelji / ukućanima osobito
rizičnim skupinama

Ali, o mogućoj nastavi na daljinu neki drugi put.

Što zaključiti?

Bit će onako kako to odluče epidemiolozi i ministar znanosti i
obrazovanja. Roditelje, učenike i prosvjetare neće nitko ništa
pitati. Svi ćemo biti dužni poštivati mjere i uvjete koji se
donesu. Neka disciplina mora postojati, a ne se praviti pametan i
pljuvati po svakoj mjeri koja se odredi.

Činjenica jest da vlada novi, nepoznati, smrtonosan virus.
Činjenica jest da nema cjepiva protiv njega. Činjenica jest da se
proširio cijelim svijetom. Činjenica jest da se brzo širi i da je
vrlo otporan (ni ljetne ga vrućine nisu ubile). 

Činjenica jest da postoje ljudi koji misle da su najpametniji na
svijetu.

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@varazdinski.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije