Najznačajnija odluka aktualne varaždinske političke garniture je pred vratima. A otvorenih pitanja i neusuglašenih odgovora previše...
Varaždinske bale komunalnog otpada već tijekom travnja mogle bi
početi napuštati Brezje, najavljuje gradska vlast proteklih dana.
Bio bi to rezultat provođenja tzv. ‘integralnog rješenja’, o
kojem se posljednjih tjedana učestalo raspravlja u javnome
prostoru.
U to ‘integralno rješenje’ nije uključeno samo konačno micanje
bala, već i rješavanje nekoliko sporova koje Grad
Varaždin vodi ili je vodio s tvrtkama T&H
Invest, Ekos Holding i CE-ZA-R.
Jedan spor vezan je uz ugovor o zbrinjavanju bala iz 2008.
godine, koji su Varkom i Grad
potpisali s tadašnjim T7 VIS-om odnosno
današnjim T&H Investom.
Drugi spor vezan je uz dva ugovora potpisana također s T7
VIS-om 2008. te 2011. o kupnji zemljišta na Banfici i u
Ulici Vilka Novaka za potrebe POS-stanogradnje.
S tvrtkom Ekos Holding također se vodio spor oko
ugovora iz 2011. za kupnju zemljišta u Ulici Vilka Novaka za
potrebe POS-stanogradnje. Taj je posao pravomoćno okončan u
korist Ekosa.
Nadalje, tvrtka CE-ZA-R tužila je 2016. godine
Grad jer joj nije predao bale temeljem odluke Gradskog vijeća o
koncesiji za taj posao.
Tu je također i sporni ugovor o zamjeni zemljišta Jalkovec-Brezje
između Grada i tadašnjeg T7 VIS-a iz 2009.
godine.
Za bale 110 milijuna kuna
Svi ti sporovi dio su tog ‘integralnog rješenja’. Pritom samo
bale koštaju oko 110 milijuna kuna, a ostale obveze iz navedenih
sporova još oko 55 milijuna kuna.
Ni to nije sve, Grad se planira još dodatno zadužiti za
infrastrukturne projekte izdavanjem obveznica.
Ukupno je u planu 110 milijuna kuna obveznica. Oko pola od toga
ide na isplatu po ranije spomenutim sporovima, a druga polovina
namijenjena je ostalim projektima.
Više detalja o tome pročitajte u povezanoj vijesti.
Mnoga otvorena pitanja
Mnoga su pitanja i dalje ostala otvorena, dijelom i stoga što se
zbog nekih od ugovora koji su dio navedenih sporova vode kazneni
postupci.
O svemu tome porazgovarali smo s gradonačelnikom Ivanom
Čehokom te Anom Petrić iz udruge
Varaždin bez smeća, koja posljednjih dana
najaktivnije pokušava skrenuti pažnju javnosti što bi to kod
‘integralnog rješenja’ moglo biti sporno.
Nema mogućnosti obnavljanja sporova?
Za Varaždinske vijesti gradonačelnik je izjavio sljedeće: ‘Pojam
integritas odnosi se na to da se nijedan dio nagodbe poslije ne
može iskoristiti kako bi se neki sporovi nastavili ili obnovili.’
Pitali smo ga znači li to da nitko nikad više neće imati nikakvu
eventualnu pravnu mogućnost osporavati ugovor iz 2008. i
utvrđivati njegovu ništetnost.
– Ne, ne, ne. To znači da se ne smije nakon toga dogoditi da bi
nas druga strana mogla tužiti zbog neizvršenja koncesije i
slično. A ništetnost se uvijek može potezati, koliko ja znam. To
sam ja objašnjavao i kad je nagodba o zamjeni zemljišta bila u
pitanju. Ako je pravni posao ništetan, nikakva nagodba to ne može
promijeniti. Koliko je meni poznato – kaže Čehok.
Čehok vjeruje u ugovor iz 2008.
No odmah dodaje da to gradskoj vlasti ni nije u interesu.
– Mi smo uvjereni da je taj ugovor iz 2008. godine važeći i da je
taj ugovor ok. Revizija Vrhovnog suda jasno je
rekla da se tu jedino trebalo utvrditi ima li štete u okolišu.
Tamo čak piše ‘prijeteća šteta od onečišćenja’. A mi smo već
2007. imali potvrde od Zavoda da je onečišćeno.
Na kraju krajeva, i Habuš je tvrdio da je šteta
u okolišu, kad se javljao Fondu i
Ministarstvu. Tako da ne mogu ja sad reći da
štete nema, tim više što je i Ministarstvo objavilo da je šteta u
okolišu nastupila. Najvažnije, međutim, ne petljam se ja u pravna
pitanja i u pravne poslove. Sve što je predmet integralnoga
rješenja pravno je utemeljeno. A moram Vas podsjetiti da je Habuš
sa svojim pravnim savjetnicima, koji su plaćeni daleko više nego
naši odvjetnici, predlagao da se dio tužbe za ništetnost povuče
za zemljište ispod MBO-a, dakle ako su oni mogli, zašto mi ne
bismo smjeli? – objašnjava gradonačelnik.
Kvazi-pravna tumačenja
Ana Petrić napominje da je iznimno teško u ovome trenutku pravno
kvalificirati učinke ‘integralnog rješenja’, ali samo zato što
rješenje u svojim detaljima nije dostupno ni javnosti ni gradskim
vijećnicima.
– Jedino što nam je na raspolaganju su kvazi-pravna tumačenja
gradonačelnika, iako u više navrata navodi da se ne petlja u
pravna pitanja – kaže odvjetnica Petrić i dodaje – Osnovno
pitanje je kakva je pravna pozicija Grada Varaždina prema
subjektima uključenima u integralno rješenje. Imaju li oni
osnovane zahtjeve prema Gradu ili pak Grad ima osnovane zahtjeve
prema njima. Javnost o tome nije informirana. Ne zna se tko
postavlja i u kojem postupku bilo kakve zahtjeve prema Gradu.
Gradonačelnik uporno selektivno plasira nebulozne cifre čiji
jedini cilj je zaplašiti građane i uvjeriti ih u ispravnost toga
što on čini.
Što su službe 2007. rekle o onečišćenju?
No kada je pitamo za neke konkretne tvrdnje gradske vlasti, kaže
da one u većini slučajeva ne stoje.
– Gradonačelnik laže da odluka Vrhovnog suda o balama jasno
govori da samo treba utvrditi ima li štete u okolišu. To je samo
jedno od pitanja kojima se sud u ponovljenom postupku treba
baviti – oštra je Ana Petrić.
Dok Čehok kaže da je već 2007. Grad ‘imao potvrde Zavoda da je
onečišćeno’, Petrić se poziva na sjednicu Gradskog
poglavarstva od 4. prosinca 2008. na kojoj Čehok govori
drugačije.
Tada je rekao ovako: ‘U protekla tri mjeseca intenzivno smo
razgovarali i pregovarali s državom tražeći rješenje, bez nekakve
prevelike sile, da ne mislite da je nekakva sad velika sila –
posebna. Na kraju krajeva, vidjeli ste da, kako bi se možda
raščistile one medijske špekulacije, podaci o svemu što se
pojavilo prethodnih mjeseci da bale zagađuju, Zavod za
javno zdravstvo je dao svoju analizu koja je pokazala da
je tu sve čisto. Dakle, da nema nikakvog utjecaja, ni na tlo, ni
vodu, ni na zrak. Mi smo to i znali kad smo išli s postupkom
baliranja, da je to postupak koji se u drugim europskim sredinama
i gradovima na takav način provodi.’
Veza kaznenih postupaka i sporova
Pitali smo Čehoka i o odnosu kaznenih postupaka i pravnih
sporova. Odnosno zanimalo nas je zašto smatra da kazneni postupci
ni na koji način ne mogu utjecati na pravne sporove.
– Kazneni postupci su na drugostupanjskom sudu i mi smo svoje
žalbe poslali, kao i suprotna strana. Odvjetnici smatraju da je
Gradu u interesu da se sporovi raščiste i mirno okončaju. Isto
smatra i Povjerenstvo i stranke koje vode Grad. I kad bi kazneni
postupci hipotetički mogli utjecati, to naravno ne bi značilo da
ti ugovori nisu sada važeći – kaže gradonačelnik.
Zamjena zemljišta i Banfica
Osvrće se pritom na ugovore zbog kojih su on i Davor
Patafta, danas gradski vijećnik, a 2008. čelnik
T7 VIS-a, nepravomoćno osuđeni.
– Mi smo nepravomoćno osuđeni za zamjenu zemljišta i za Banficu.
Mi te ugovore sad raskidamo i svaki vraća svoje. Prema tome, Grad
tu ne može biti oštećen. Dapače, budući da je bivši VIS pristao
da se od onoga što smo platili smanji glavnica prodajne cijene
zemljišta u Ulici Vilka Novaka, mi smo time učinili i korist u
odnosu na one iznose koji su presudom dodijeljeni
Ekosu, znamo li da je isti činjenični supstrat i
u sporu s VIS-om.
Čehoku najvažnije umanjivati štetu
No presude su dijelom oslobađajuće, dijelom osuđujuće, ali su u
svim dijelovima nepravomoćne. I svi dijelovi mogu se
preinačiti. I onaj za bale također.
– Ne bih hipotetički govorio o tome što će se dogoditi na drugom
stupnju – odgovara Čehok – Ono što ja moram raditi, i što
protivnici ne razumiju, je umanjivati štetu. Mi smo to dužni. Kad
se ta dva ugovora, za zamjenu zemljišta i za Banficu, raskinu,
nema više štete za Grad. Jer se Gradu sve vraća što je plaćeno.
Ne znam zašto bi to značilo da sam ja time oslobođen.
Tužba na preko 90 milijuna kuna
Zanimalo nas je kako Čehok vidi to u kojoj mjeri bi umanjivanje i
saniranje štete moglo utjecati na visinu kazne ako ga sud i
pravomoćno proglasi krivim.
– To su promašena hipotetička pitanja, ja nisam pravnik, i ne
iznosim pretpostavke. Grad ne smije trpjeti štetu. Pa i kad bi se
dokazala u kaznenom, faktički je Grad više neće trpjeti. A bitno
je i to da se Grad ovako dalje ne može razvijati jer moramo
graditi prometnicu i infrastrukturu u Brezju, što znači da moramo
raščistiti sve sporove. Na kraju, mi imamo, nota bene, tužbu na
preko 90 milijuna zbog SDP-ove i
Habuševe nesposobnosti, koja je rizična i
neotklonjiva bez izvršenja ugovora iz 2008. godine.
Ostaje nejasno zašto bi se rizična koncesija mogla otkloniti
jedino primjenom ugovora iz 2008. godine. Štoviše, Ana Petrić
kaže da to nije točno.
– Gradonačelnik laže da je zahtjev C.I.O.S. grupe na preko 90
milijuna kuna neotklonjiv bez izvršenja ugovora iz 2008. godine.
Ta dva pravna posla su međusobno potpuno nepovezana. Jedina
njihova veza je privatni odnos odnosno ugovor Davora Patafte i
C.I.O.S. grupe vezano za prodaju MBO-tvornice i honorar koji
Davor Patafta treba ostvariti od C.I.O.S. grupe – kaže Petrić.
Otkud obrat u razmišljanju?
Prisjeća se i onoga što se događalo u veljači prošle godine.
– Nakon što je tada izvršena nova analiza baliranog otpada,
gradonačelnik je govorio o raskidanju ugovora i s C.I.O.S.-om i s
VIS-om jer se bale ‘mogu odložiti’. Odakle ovakav obrat u
razmišljanju i što o tome ima za reći Lovorka Gotal
Dmitrović, gradska vijećnica i stručnjakinja za otpad
koja je takav stav branila na sjednici Gradskog vijeća u veljači
2019. godine?
Vijećnica koju spominje Ana Petrić u međuvremenu je, prema
neslužbenim informacijama, istupila iz Gradskog vijeća. O svojim
razlozima nije željela javno govoriti.
Ne želi govoriti o Vrhovnom sudu
U cijeloj toj priči Čehok inzistira na tome da mu je kao
gradonačelniku najbitnije da nema štete za Grad, čak ni
hipotetičke štete. A ne kako će te odluke utjecati na Vrhovni sud
u kaznenom postupku.
– Koliko meni pravnici govore, mi smo dali svoje žalbe, oni
svoje, to je na Vrhovnom sudu. Ne bih špekulirao dalje.
Hipotetičko je ipak konkretno?
Ana Petrić opet koristi istu riječ komentirajući te navode.
– Gradonačelnik laže da ‘integralno rješenje’ ne može utjecati na
kazneni postupak. Činjenica da su poslane žalbe protiv
prvostupanjske kaznene presude ne znači da Vrhovni sud neće
presudu u bilo kojem dijelu ukinuti i vratiti na ponovno
postupanje. Čak i da se radi o pravomoćno okončanom postupku,
okrivljenici mogu tražiti obnovu postupka i isticati naknadno
nastale okolnosti koje bi dovele do blaže kazne (čl. 498 st. 1
toč. 4 Zakona o kaznenom postupku). To svakako mogu i sigurno
hoće isticati u ovoj fazi kaznenog postupka – upozorava Petrić.
Dakle, napominje, ne govori se o hipotetičkim stvarima, već o
vrlo konkretnim, Zakonom predviđenim mogućnostima.
Na zemljištu je već MBO
Osvrće se i na zamjenu zemljišta Jalkovec-Brezje i slučaj
zemljišta na Banfici.
– Gradonačelnik laže da će se raskinuti ugovor o zamjeni Brezje –
Jalkovec i da će Grad natrag dobiti zemljište u Brezju. Na tom
zemljištu je izgrađena MBO tvornica! Znači li to da Grad
integralnim rješenjem dobiva MBO tvornicu?! A što se tiče
zemljišta na Banfici, tamo se nema što vratiti jer Grad tamo
ništa nije dobio, već evidentno ono što je tamo platio neće
dobiti natrag – tumači odvjetnica.
Tko je prouzročio štetu
Ani Petrić posebno je sporno to što gradonačelnik naglašava
umanjivanje štete za Grad:
– Tko je tu štetu prouzročio? Tko je sklopio sve te štetne
ugovore? Kome se sudi za sve te štetne ugovore? Dakle,
gradonačelnik priznaje da je napravio štetu Gradu, a lažno
prikazuje da je njegovo daljnje postupanje usmjereno na
umanjivanje te štete, a ne na spašavanje samog sebe.
Što ako budu osuđeni
Sama činjenica da se i dalje vode kazneni postupci protiv
sudionika ‘integralnog rješenja’ ostavlja brojna otvorena pravna
pitanja. Čehok se s time ne slaže, dok Ana Petrić navodi što bi
još moglo ostati visjeti u zraku.
– Kako će Grad vratiti ono što je platio po ‘integralnom
rješenju’, ako optuženici, prije svih gradonačelnik i Davor
Patafta, budu pravomoćno osuđeni? Što je s imovinskopravnim
zahtjevom Grada? Što je s potencijalnim novim kaznenim postupcima
koji bi mogli biti pokrenuti nakon što USKOK analizira
‘integralno rješenje’? – upozorava i na tu mogućnost.
Ugovore treba poštivati
Čehok sve to negira, tvrdi da ne ostaju otvorena nikakva pravna
pitanja.
– Vi koji ste protivnici tog rješenja nećete shvatiti nekoliko
činjenica. Prvo, kad se ljude sumnjiči ili čak optužuje, nikome
ne pada na pamet ne poštivati ugovore – kaže i navodi na što
misli – Pogledajte primjer Podravke, nikome nije
palo na pamet da zbog kaznenoga postupka ne poštuje ugovore. Može
se dati tužba za ništetnost, ali Habuš je trebao ugovore
poštivati. Ne samo Podravka, bilo koji ugovor, pa i
INA-MOL. To što se sudi na nekoliko sudova o
ugovoru INA-MOL, ne znači da ih država nije dalje nastavila
provoditi.
Ugovore ne treba poštivati
Ana Petrić se ne slaže s navedenim.
– Nitko nije vezan ništetnim ugovorima, pa tako ni Habuš. Kako
nije bio Habuš, tako danas nije niti Čehok. Svrha postupaka radi
utvrđivanja ništetnosti ne može se ostvariti ako se ništetni
ugovori ispunjavaju. Ne samo da je ugovor iz 2008. odbio izvršiti
Grad, to je višekratno odbio i Varkom – kaže
odvjetnica.
Čehok nekoliko puta naglašava da sve ugovore valja poštivati,
neovisno o tome vodi li se u vezi njih kazneni postupak i smatra
li ih netko ništetnim.
– O tome ne odlučujem ja niti je smio odlučivati Habuš ili SDP,
samo ga sud proglašava ništetnim. Godine 2011. je Zlatko
Horvat, kad ja više nisam bio gradonačelnik, naručio
mišljenje od najvećih hrvatskih pravnih stručnjaka, koji su mu
rekli da bez obzira što je nešto predmet kaznenog postupka,
ugovore treba poštivati – kaže gradonačelnik.
Što je naručio Zlatko Horvat
Kad je pitamo o tome, Ana Petrić kaže da ni to nije točno.
– Gradonačelnik laže da je Zlatko Horvat 2011. godine naručio
pravno mišljenje najvećih pravnih stručnjaka. On je od
Odvjetničkog društva Vidović&Vidović naručio
pravno mišljenje koje je jasno reklo da je Ugovor o balama iz
2008. godine po više osnova ništetan. Pravno mišljenje o kojem
gradonačelnik govori je mišljenje koje je naručio Pataftin
T7 VIS od profesora s Pravnog fakulteta u
Zagrebu u postupku protiv Grada Varaždina. Međutim, to pravno
mišljenje uopće ne govori o situaciji kada se vodi kazneni
postupak protiv potpisnika, niti govori o situaciji kada jedna
strana ističe ništetnost ugovora. Krajnje je žalosno da se
gradonačelnik, ponovo lažući, poziva na pravno mišljenje čija je
jedina svrha bila nanijeti štetu Gradu. Međutim, neosnovanost
zahtjeva za ispunjenje 2012. godine potvrdio je Visoki
trgovački sud i odbio privremenu mjeru koju je tražio T7
VIS – objašnjava Petrić pravne detalje.
Šteta je samo avans?
Ivan Čehok ističe i neke druge detalje vezane uz kaznene postupke
i sudske postupke.
– Ima još nešto što ljudi neće shvatiti, a to je sutkinja lijepo
objasnila u presudi oko spora s Ekosom. Čak i kad bi bilo
dokazano da smo mi onu cijenu nekom zlouporabom promijenili s 129
na 149 eura po kvadratu, to ne znači da Habuš nije trebao plaćati
nespornu cijenu.
Govori i o šteti po ugovoru za balirani otpad.
– Kad je zbrinjavanje otpada u pitanju, Uskok tvrdi da je šteta
avans koji je plaćen. Ne tvrde da je šteta nešto drugo.
Pozajmica nije šteta
Pitamo ga koja bi druga šteta mogla biti, s obzirom da ugovor
nije realiziran.
– Šteta bi mogla biti da je recimo utvrđeno da je realna tržišna
cijena za istu vrstu zbrinjavanja niža, recimo 40 eura po toni.
Onda bi šteta bila 90 eura po toni. Znači, oni tvrde da je avans
šteta. I to zato što je isplaćen, a nije došlo do kontračinidbe,
ne mojom krivnjom. A vještakinja kaže da avans ne može biti
šteta. On se vodi kao pozajmica Grada. Moram Vam samo napomenuti
da je danas cijena MBO-a i krajnjega zbrinjavanja gorive frakcije
veća nego što je bila ugovorena i nego što će biti po nagodbi.
Dakle, postupali smo savjesno i odgovorno – tvrdi gradonačelnik.
I na kraju dodaje da je najvažnije to što se više ne može čekati.
– Nama se može dogoditi da Ministarstvo prisilno
obradi bale i naplati nam puni iznos ma koliki bio.
Pozajmica je šteta
Ana Petrić ne spori da je šteta navedena u iznosu od samo 7,5
milijuna kuna avansa.
– Koje Grad upravo krivnjom gradonačelnika nikad neće vidjeti.
Upravo zato jer Habuš nije postupao po ništetnom ugovoru, šteta
nije postala veća! Avans se knjigovodstveno može voditi kako se
hoće, ali ako se ne može naplatiti, a ne može se, on predstavlja
štetu i to ne samo glavnica, već i kamata koja iznosi preko 10
milijuna kuna – tumači odvjetnica taj sporni dio.
Dodaje i da gradonačelnik sam sebe poklapa govoreći o iznosu
štete.
– Upravo je cijena od 137 eura po toni bila višestruko veća od
cijene koju su za zbrinjavanje svog otpada plaćali ostali gradovi
2008. godine. I koja je to puna cijena koju bi Ministarstvo
naplatilo Gradu ako obradi bale? Poučeni iskustvom, teško da bi
bila viša od one za koju će nas dugoročno zadužiti gradonačelnik
– smatra Ana Petrić.
Koncesija se ne može konzumirati
Čehok ponavlja da je Grad u nevjerojatnoj poziciji da ima dva
važeća pravna odnosa za bale – ugovor iz 2008. i koncesiju iz
2013. godine.
– Koncesiju više ne možemo konzumirati, nismo je nikad ni mogli
zapravo, ali su Habuš i SDP odluku donijeli.
Je li se ugovor za bale mogao konzumirati
Prema informacijama kojima raspolažemo, ni ugovor iz 2008. nikad
se nije mogao konzumirati jer T7 VIS nikad nije
pribavio dozvolu za gospodarenje komunalnim otpadom.
Dozvolu za probni rad MBO-pogon dobio je 2013. godine. Tvrtka T7
VIS (koji se tada već zvao Održivi razvoj)
zatražila je 2014. okolišnu dozvolu, no MBO je u međuvremenu
prodan C.I.O.S.-u.
– To je još jedna od laži koje se plasiraju – odgovara Čehok – U
odnosu na ostala dva MBO postrojenja, ovo u Varaždinu, koliko ja
znam, jedino zadovoljava sve uvjete i imalo je dozvolu. Uostalom,
pa Habuš je htio sve dati u MBO, kako onda nije imao dozvole?
Imao je VIS i dozvolu za gospodarenje otpadom. Ali je bitnija
uporabna dozvola – tvrdi Čehok.
VIS nikad nije imao dozvolu?
Je li to zaista tako, ostaje upitno. Ana Petrić tvrdi da ta
dozvola nikad nije pribavljena.
– Gradonačelnik laže da je VIS imao dozvolu koja
mu je bila potrebna da može ispuniti ugovor iz 2008.
Državna komisija za kontrolu postupaka javne
nabave u više je navrata odbacivala žalbe T7 VIS-a jer
tvrtka nije imala potrebne dozvole. Tako u svom rješenju od 3.
listopada 2013., gotovo pet godina nakon sklapanja ugovora iz
2008. godine navodi da T7 VIS nema pravni interes za žalbu jer
‘nije dokazao da posjeduje određeno ovlaštenje kako bi mogao
izvršiti ugovor o preuzimanju komunalnog otpada’ – ističe
odvjetnica Ana Petrić.
Imaju li vijećnici sve informacije
Taj ugovor iz 2008. godine, čini se, opterećen je cijelim nizom
dubioza. Bez obzira na navedeno, upravo taj i takav ugovor sada
je odabran kao polazište za to novo ‘integralno rješenje’.
I ne samo to, pitanje je i koliko gradski vijećnici u ovome
trenutku zapravo znaju o predloženom ‘integralnom rješenju’ i
koliko će do održavanja sjednice imati prilike saznati
relevantnih informacija. A pred njima je odluka teška više od 160
milijuna kuna.