Tribina pod nazivom ‘Slučaj generala JNA Vladimira
Trifunovića’, koja je danas održana u Varaždinu, u
dvorani palače Herzer, protekla je u očekivano burnoj atmosferi.
Već nakon medijske najave njezina održavanja društvenim mrežama
počeli su kolati komentari, blago rečeno, nezadovoljstva, da bi
se u poslijepodnevnim satima javno oglasio i nekadašnji Krizni
stožer iz 1991. godine na čelu s Čedomilom
Cesarcem, koji je ovaj skup nazvao ‘perfidom
provokacijom’.
> Čedomil Cesarec: ‘Varaždinski skup o
Trifunoviću perfidna je provokacija!’
Nitko od članova Kriznog stožera, kao što su i najavili, nije se
pojavio na tribini. Razlog je taj, obrazložili su poslijepodne,
da ne žele sudjelovati u nečemu što bi moglo dovesti do
incidenta.
Začudo, na tribini se nije pojavio ni Radimir
Čačić, koji je bio službeno najavljen kao sudionik.
> Čačić bio najavljen kao sudionik tribine o
Trifunoviću, evo zašto nije došao
Tribinu su organizirali Documenta – Centar za suočavanje
s prošlošću i Centar za kulturnu dekontaminaciju
iz Beograda (CZKd).
O nedavno preminulom generalu JNA i njegovoj ulozi u događajima u
Varaždinu iz rujna 1991. te kaznenim postupcima koji su potom
uslijedili pred sudovima u Hrvatskoj i Srbiji na skupu su
govorili Borka Pavičević iz CZKd, Vesna
Teršelič iz Documente, Zoran Živković,
bivši predsjednik Vlade RS, Đorđe Dozet, sudac
iz Beograda, Rade Radovanović, novinar i dramski
pisac, te Zoran Pusić iz Antifašističke lige RH.
– Varaždin je prelijep grad, možda i zahvaljujući osobi koja ga
je poštedjela od razaranja. Osoba koja je osuđena s obje strane,
i u Hrvatskoj i u Srbiji, mora da je bila u pravu. Za mene je
Trifunović, često nazivan i ‘generalom žive vojske’, heroj. Treba
znati da su njemu po povratku u Srbiju rekli ‘nama ne trebaju
živi, nama trebaju mrtvi vojnici, kako bismo mi bili u pravu’ –
rekla je uvodno Borka Pavičević, podsjetivši da je Trifunović
umro živeći posljednjih godina u sobici od devet
kvadrata.
Na sličnom tragu nastavio je i Zoran Pusić, citirajući
Trifunovića koji je navodno rekao: ‘Ja sam jedini general koji
sam u Hrvatskoj osuđen zato što sam učinio ratni zločin, a u
Srbiji zato što nisam počinio ratni zločin’.
Jedini političar među govornicima bio je Zoran Živković,
nekadašnji premijer Srbije.
– Za mene je Vlada Trifunović gospodin general. Svakome tko ga je
upoznao, a ja jesam, jasno je da to nije čovjek koji je spreman
napraviti neko zlo. On je ovdje u Varaždinu napravio onoliko
koliko je mogao i pritom spasio mnoge živote. On je plemić među
oficirima – rekao je Živković, napominjući da nije ovdje zbog
toga da ikoga uvjeri u bilo što, već da svjedoči ono što on
smatra istinom.
Vesna Teršelič podsjetila je na suđenje Trifunoviću u Hrvatskoj
zbog ratnog zločina nad civilnim stanovništvom. Među onime što mu
se stavljalo na teret je smrt Adele Crnković,
koja je stradala u blizini varaždinskog kazališta, te stradavanje
Zdravka Benkovića, čuvara trafostanice u
Nedeljancu, koji je nakon ranjavanja ostao bez noge.
No ta presuda iz 1993. godine, po kojoj je Trifunović proglašen
krivim, stavljena je, rekla je Teršelić, van snage. On je
zatražio novo suđenje, koje pak nikad nije završeno.
– Taj čin predaje, čime je pokazao da je vodio računa o svima
koji bi mogli poginuti, s bilo koje strane, trebala bi biti
osnova izgradnje povjerenja i normalizacije odnosa između dviju
država. No mi još uvijek vodimo rat, ali drugim sredstvima –
rekla je Teršelić, reagirajući i na već uzavrelu atmosferu koja
je zavladala u dvorani ispunjenu redom braniteljima.
Raspravu koja je uslijedila – koju možete pogledati u našoj video
snimci – otvorio je, smireno i argumentirano, varaždinski
odvjetnik Mirko Ramušćak.
– Ja sam shvatio ovaj današnji skup kao pokušaj rehabilitacije
generala Trifunovića. Moje je mišljenje da je vaš trud uzaludan,
jer on je za Varaždince ratni zločinac, koji je raketirao civilne
ciljeve pri čemu je bilo i civilnih žrtava – rekao je Ramušćak,
objašnjavajući da se Trifunović predao ne zato što je dobar
čovjek, već iz razloga što nije imao drugog izbora nakon što je
bio opkoljen hrvatskim snagama i nakon što je osvojeno vojno
skladište na Banjščini.
Pojedini branitelji u manjoj su mjeri kontrirali gostima iz
Srbije, većinom su kritike upućivali na račun ‘domaćih’ sudionika
– Vesne Teršelić i Zorana Pusića.
Tako je Josip Kocijan sudionicama tribine
podijelio papir s fotografijom Vesne Teršelić uz poruku da ona
nije poželjna u Varaždinu, a svim sudionicima rekao da nisu
dostojni govoriti o ovoj temi.
– Niste dostojni jer vam ne bi promaklo reći na koji je način
Trifunović bio ispraćen iz Varaždina. Kao čovjek! A ne zločinac –
podsjetio je Kocijan.
Mario Maks Slaviček nastojao je ukazati na to da
se govornici u javnosti distanciraju od ratnih zločinaca, a ne
priznaju odluku suda kojom je Trifunović osuđen za ratni zločin.
Potom je dodao:
– Nama nije problem suočavanje s prošlošću, nego je nekima ovdje
problem suočiti se s istinom.
Odgovarajući na tvrdnje iz publike da nema nikave sumnje da je
Trifunović ratni zločinac, Živković je upitao kako to da je
general pušten iz Varaždina kao gospodin ako je granatirao
civilne ciljeve i ako je bilo civilnih žrtava.
– Nije normalno da puštate ratnog zločinca. Ja ne bih pustio
ratnog zločinca – rekao je.
Za riječ se javio i Krasnodar Kišur,
odgovarajući na ono što su izrekli sudionici tribine.
– Bivši srpski premijer Živković kaže kako je Trifunović spasio
više od 200 vojnika. Ja pitam tko je odgovoran za mrtve? Pet
vojnika JNA poginulo je Sloveniji, 17 ih je bilo ranjeno, a
poginuo je i jedan pripadnik slovenske Teritorijalne obrane. U
Varaždinu su četiri osobe poginule, 37 ih je ranjeno. Trifunović
se predao 22. rujna, no mogao se predati i 15. rujna, tada ne bi
bilo ni jedne civilne žrtve. I nije točno da je Trifunović u
Srbiji osuđen kao izdajnik zbog toga što nije ispunio zapovijed.
Osuđen je jer nije u potpunosti ispunio zapovijed. Jer on je
sedam dana granatirao Varaždin i uništavao ga – rekao je Kišur.
Pri samome kraju rasprave Stjepan Baksa pročitao
je službeni dokument, naredbu generala Trifunovića kojom se
nalagalo i pucanje u masu.
Živković je odgovorio da je to ‘špranca’ kakvu imaju svi generali
u bilo kojoj državi, da je riječ o ‘copy-paste’ dokumentu.
Iako je u pojedinim trenucima rasprava bila prilično usijana i uz
povišene tonove, granica nije prekoračena.
Štoviše, po završetku službenog dijela, u neformalnom razgovoru,
tenzije su se stišale, argumenti su se izmjenjivali u daleko
normalnijem tonu, čak su pala i neka rukovanja ‘suprotstavljenih’
strana.
