Nakon najave da će se u Varaždinu u utorak, 14. veljače, održati skup pod nazivom ‘Slučaj generala JNA Vladimira Trifunovića’ (u 18.00 sati u Multimedijalnoj dvorani palače Herzer), reagirali su predsjednik i članovi nekadašnjeg Kriznog stožera Skupštine općine Varaždin iz 1991. godine.
> ‘Slučaj generala JNA Vladimira Trifunovića’ 14. veljače u Palači Herzer
Javnosti su se danas obratili Čedomil Cesarec, predsjednik Kriznog stožera, Stjepan Adanić, ‘ratni gradonačelnik’, Anđelko Mihalić, član Stožera i glavni sudionik u osvajanju vojnog skladišta na Banjščini, Krešimir Čop, zapovjednik odreda Narodne zaštite, Ivan Žitnjak, tadašnji načelnik Policijske uprave varaždinske i Franjo Križanić, predsjednik Kriznog stožera Skupštine općine Ludbreg.
Cesarec ja najavljeni skup, koji organiziraju Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću i Centar za kulturnu dekontaminaciju iz Beograda (CZKd), perfidnom provokacijom.
Tri tendenciozne tvrdnje
– To se može iščitati već iz triju tendencioznih tvrdnji navedenih u pozivu. Prvo, piše da će skupu prisustvovati Radimir Čačić kao nekadašnji član gradskog Kriznog stožera u Varaždinu. Radimir Čačić nikad nije bio član Stožera, niti je postojao gradski Križni stožer. Postojao je Krizni stožer Skupštine općine Varaždin. Drugo, u pozivu piše da se u kasarnama bilo nalazilo 220 vojnika i 37 oficira JNA. Zaboravili su jednu jedinicu na početku, nalazilo ih se više od 1200. I treće, piše da je time zbjegao sukob s pripadnicima oružanih snaga Republike Hrvatske. Ovdje nije bilo oružanih snaga Republike Hrvatske, bilo je samo golorukog naroda – rekao je Cesarec.
Banjščina za preokret
Članovi Kriznog stožera iznijeli su podatak da su odredi Narodne zaštite 13. rujna 1991. godine raspolagali s 485 komada naoružanja.
Taj broj je, istina, prema rečenome, narastao na više od 4000 nakon što je oslobođena vojarna u Čakovcu, a nakon 20. rujna, kada je zauzeto vojno skladište na Banjščini, na raspolaganju se varaždinskim snagama našlo više od 50.000 komada naoružanja.
– To je bila ta kap, zapravo ne kap, nego bure, koja je prelila situaciju na našu stranu. Tada je Trifunović znao da je rat u Varaždinu završen – ispričao je Cesarec.
Ratni zločinac i izdajnik
Komentirao je Cesarec i činjenicu da se generalu Trifunoviću sudilo i u Srbiji i u Hrvatskoj, ovdje za ratni zločin, a tamo kao izdajniku.
– To je vrlo jasno. Varaždin je napao 32. korpus, granatiran je aerodrom, nasred ceste ubili su ženu, pucali su na medicinsko osoblje koje joj je došlo pružiti pomoć, u Nedeljancu su pucali po trafostanici u čovjeka koji je zbog toga ostao bez noge, pucali su u centru grada na saborskog zastupnika, napadali bolnicu, granatirali su grad, razarali Koku, Varaždinku, Ljevaonicu… Bilo je 38 ranjenih. To je dovoljno da mu se sudi u Hrvatskoj. A što se tiče Beograda, naravno da je dobio zadatak da se bori do zadnjeg čovjeka, da sruši branu, potopi Varaždin, da svi poginu i postane heroj. Ali on to nije napravio ne zato jer je dobar čovjek, nego isključivo zbog našeg organizacije i prije svega srca ljudi koji su stali u obranu grada – dao je svoje viđenje Čedomil Cesarec.
