Oko 8.500 trkača prijavilo se za sudjelovanje u posljednjem izdanju velike globalne humanitarne utrke Wings for Life, koja je protekle nedjelje održana u Zadru. Među trkačima bili su i brojni Varaždinci, odnosno žitelji varaždinskog kraja, a među njima posebno je zasjalo jedno ime – Alen Čretni.
> FOTO Wings for life: Velik broj Varaždinaca u Zadru trčao za one koji ne mogu!
Dok su gotovo svi trkači zbog iznimno vrućeg vremena podbacili u odnosu na planiranu distancu koju će istrčati (utrka u Zadru nema klasičan start i cilj, već samo start, a trkač završava utrku kada ga sustigne zaustavno vozilo), mladi 21-godišnji Alen Čretni iz Lepoglave pretrčao je čak 45,4 kilometara! Ono što je najneobičnije je da nikad dotad u životu nije ‘u komadu’ trčao udaljenost veću od 25 kilometara!
Tim rezultatom osvojio je šesto mjesto na zadarskoj utrci, prvo mjesto u starosnoj kategoriji i bio je treći od hrvatskih predstavnika. Globalno, uzevši u obzir sve utrke na 11 lokacija širom Zemlje, bio je na 156. mjestu.
– Cilj mi je bio istrčati 40 kilometara, a ako bude išlo, gornja planirana granica mi je bila 42,2 kilometra, dakle maraton, budući da ga još nikada nisam istrčao. Iskreno, ne znam ni ja sam kako sam uspio prebaciti plan. Od početka utrke sam se osjećao super i ugodno i kilometri su mi brzo prolazili i samo sam nastavio držati ritam i stigao do 45,4 kilometra. Odgovaraju mi vrućine, jer je slično bilo i u Čakovcu prošloga vikenda na polumaratonu, a i dosta treninga radim popodne u sličnim uvjetima, oko 15 ili 16 sati, pa je možda i to razlog da sam se prilagodio – ispričao nam je mladi dugoprugaš.
Zanimljivo je da ovaj talentirani trkač uopće ne trči uz pomoć ‘pametnog sata’, kojeg danas posjeduju i trkači početnici.
– Da, ne koristim sat za trčanje već utrke trčim na osjećaj, kako mi tijelo govori. Ako mogu, pojačam ritam, a ako vidim da mi je teško, usporim kilometar ili dva i opet ubrzavam ako mogu. Ako ne mogu, držim taj ritam koji mogu – jednostavna je ‘starinska’ formula ovog 21-godišnjaka.
Alen Čretni studira vojno inženjerstvo na Hrvatskom vojnom učilištu ‘Dr. Franjo Tuđman’, koje je upisao nakon završene Srednje strukovne škole u Varaždinu.
– Za vojni studij sam se odlučio u drugom razredu srednje škole, kada sam i saznao da postoji takvo nešto, jer me vojska privlačila od malena i samo u takvom poslu se mogu zamisliti u budućnosti.
Zanimalo nas je ima li mnogo fizičke obuke u sklopu vojne škole.
– Nema baš fizičke aktivnosti, jer je više fokus na akademskom razvoju – kaže Alen.
Atletike se uhvatio 2016. godine. Od tada i odlazi na utrke i te je godine osvojio Kup sjeverozapadne Hrvatske. Odmah se pronašao u dugoprugaškim disciplinama.
– Duže pruge mi više odgovaraju jer mogu taktički odraditi utrku, a na kratkim trkama treba ići na snagu bez nekog taktiziranja, treba od početka ići jako, a to meni zasad ne odgovara.
Alen ima čak četiri adrese. Rođen je u Varaždinu, živi u Lepoglavi, studira u Zagrebu, a član je Atletskog kluba Zabok.
– Postao sam član AK Zabok na poziv predsjednika kluba Matije Grabrovečkog, koji mi je ujedno i trener. Prije toga sam bio član AK Rudolf Perešin, ali kada je Matija osnovao svoj klub otišao sam s njim u Zabok.
Kad se pogleda što je sve istrčao u posljednjih mjeseca dana, to zaista izgleda impozantno. Memorijalna utrka za stradalog Matiju Mileca, zatim brdska utrka na Grebengrad, pa polumaraton Zrinskih u Čakovcu, onda Dravski ultrakros, zatim Kros SN na Bundeku plus na sve to još jedno kolo Jarunske lige. Nije li to previše?
– A, ne znam, možda je, jer sam sve utrke išao na maksimumu i na svim utrkama sam bio na postolju, osim na krosu SN, gdje samo bio peti student. Ali kroz tjedan se stignem oporaviti, tako da sam već sljedeći vikend spreman za novu utrku – objašnjava Alen i izražava bezgranično povjerenje prema svom treneru po tom pitanju.
Sljedeći ciljevi su mu još jednom osvajiti Kup sjeverozapadne Hrvatske i ove godine popraviti osobne rekorde u polumaratonu (1:21:29, htio bi doći do 1:18), na deset kilometara (s 36:00 na 35:00) i na pet kilometara (sa 17:55 na 17:10).
– A za par godina i neki službeni maraton poput Berlina. Upravo u Berlinu bih htio trčati svoj prvi maraton. A do onda maksimalno polumaraton i sljedeće godine opet Wings for Life, gdje bih htio prebaciti 50 kilometara.
Za uspješno istrčati duge pruge treba biti prilično izdržljiv na bol i biti discipliniran. S obzirom na rezultate koji su već tu, čini se da Alen ima sve potrebno da i dalje ostvaruje odlične rezultate.
– Za uspjeh treba puno toga izdržati. Nekad je bolno. I za uspjeh treba podizati prag i toleranciju boli, jer ako bismo odustajali odmah na prvi znak boli, napretka ne bi bilo, ne bi se rušili rekordi i cijelo vrijeme bismo bili na istome. A i ako nakon treninga osjećam bol i težinu u mišićima, to je znak da dobro treniramo i napredujemo – priča nam.
Na njegovom profilu na društvenoj mreži zapela nam je za oko i izreka ‘Potius mori quam foedari’.
– To znači ‘radije smrt nego gubitak časti’. To sam čuo u vojsci i svidjelo mi se, jer jer ako čovjek izgubi svoju čast, više je ne može vratiti i ostatak života živi i umire bez nje. A ako brani svoju čast i ako umre zbog toga, mislim da je to vrijednije – razmišlja tako 21-godišnji atletičar Alen Čretni, kojeg još uvijek nazivaju perspektivnim, i nakon brojnih osvojenih prvih mjesta i cijelog niza odličnih rezultata koje je već postigao.
