Još nekoliko dana preostalo je do početka Europskog prvenstva u rukometu. Varaždin ugošćuje najjaču skupinu i, zbog mađarske blizine, vjerojatno najviše stranih navijača iz jedne zemlje.
Španjolska, Danska, Mađarska i Češka svrstane su na varaždinsku obalu Drave. U skupinu s najviše velikih obračuna koje će gledatelji moći vidjeti u prvom dijelu Eura.
Utakmice u skupinama A, B i D počinjat će u 18:15 i u 20:30 sati,
Susreti počinju 13. siječnja, kada u 18:15 igraju Španjolska – Češka, a u 20:30 Danska – Mađarska.
Dva dana kasnije, 15. siječnja, u 18:15 igraju Mađarska – Španjolska i u 20:30 sati Češka – Danska.
Naposljetku, 17. siječnja u 18:15 sati sastaju se Češka – Mađarska i u 20:30 sati Španjolska – Danska.
Španjolska je jedna od pravih rukometnih sila, ovaj put s vrlo iskusnom reprezentacijom čija prva sedmorka kao da je skupila sve najbolje od španjolskog rukometa u ovoj generaciji.
Jedan od vratara koji lomi utakmice Arpad Šterbik nadopunu će imati u vratarima Barcelone i PSG-a (Perez de Vargas i Coralles). Tu su vraški brza, opasna krila Rivera i Tomas, s ukupno više od 1.000 pogodaka za reprezentaciju.
Pivot Aguinagalde jedan je od dugogodišnjih španjolskih lidera, kao i neizostavni u vanjskoj liniji Raul Entrerrios.
Čak trojica Španjolaca igraju u Vardaru, europskom prvaku.
Uz Šterbika ondje su Maqueda i Canellas. S klupe reprezentaciju vodi Jordi Ribera, još jedan u gardi iskusnih, koji je za akciju Hrvatska pozvao i najmlađeg Dušebajeva, 20-godišnjeg Daniela, igrača Celja.
Hrvatskim je navijačima dobro poznata Španjolska s prošlog Eura u Poljskoj. Koja je na žalost u mučnom sjećanju. Kauboji su tada, dan nakon veličanstvenih +14 protiv domaćina (‘Čudo u Krakowu’) u polufinalu išli na Španjolce, koji su ih znalački ulovili u vlastite zamke.
Prvak je ipak postala Njemačka, mlada reprezentacija proizašla iz njihovog uspješnog sustava predvođena najboljim vratarom prvenstva Andreasom Wolffom.
Raul Entrerrios prije dvije je godine bio najkorisniji igrač Europskog prvenstva. Među prvih sedam izabran je i Aguinagalde. Dvojac je danas još iskusniji, predvodeći standardnu moćnu Španjolsku koja hrvatski put počinje u Varaždinu.
Španjolska brani srebro s prošlog Europskog prvenstva u Poljskoj (u finalu bolja Njemačka).
Danski standard
Nema odviše promjena ni u redovima još jednog starog hrvatskog rukometnog znanca. Moćnu Dansku tradicionalno predvodi Mikkel Hansen, bombarder PSG-a koji još nije osvojio Ligu prvaka čak niti sa superbogatim francuskim klubom u vlasništvu katarskog šeika. Osvojio je zato olimpijsko zlato u Rio de Janeiru, ranije i europsko (2014.) uz tri srebra (kombinirano europska i svjetska prvenstva).
Hansen je djelić rukometne moći kojom upravlja izbornik Nicolaj Jacobsen, ujedno trener Rhein-Neckar Löwena s kojim je dvaput uzastopce osvojio Bundesligu a trenutno je također na vodećoj poziciji najjače lige svijeta.
Danski je problem nedostatak pravog desnog vanjskog. Hansenu se zna dogoditi loš dan, a puno toga ovisit će o vrataru Niklasu Landinu, jednom od najboljih na svijetu.
Tek šesti bili su u Poljskoj 2016., ali zato olimpijski zlatni iste godine. Prije toga, u zadnjem desetljeću, dvaput europski prvaci.
Mađarski navijački ‘atak’.
Legendardni Laszlo Nagy ljetos se oprostio od reprezentacije 18 godina nakon debija. Taj potez možete uopćiti i etiketirati trenutno razdoblje mađarskog rukometa kao smjenu generacija. Imaju jednu od mlađih reprezentacija, predvođenu iskusnim vratarom Veszprema i Alilovićevim suigračem Rolandom Miklerom.
Najjači su na poziciji srednjeg vanjskog. Ondje su Gabor Csaszar i Mate Lekai. Vodi ih Šveđanin srbijanskog podrijetla Ljubomir Vranješ, koji je s Flensburgom osvojio Ligu prvaka, a trenutno je u Veszpremu. ‘Svaka utakmica je ista. 60 minuta, jedna lopta, dva suca, dva gola i 16 igrača sa svake strane. I uvijek morate biti koncentrirani jedino na igru’, voli kazati Vranješ.
Veszprem i Pick Szeged su, jasno, okosnica reprezentacije. Mađari će uz Hrvatsku i vjerojatno Sloveniju sasvim sigurno imati osmog igrača, odnosno publiku na svojoj strani. Blizinu Varaždina iskoristit će mnoštvo Mađara, koji bi trebali napraviti pravu navijačku atmosferu za ovakvo prvenstvo.
Tko zna, možda u slučaju dobrog mađarskog rezultata u Hrvatsku dođe premijer države Viktor Orban, inače veliki ljubitelj sporta i bivši nogometa. Bila bi to dobra promocija njegovog političkog djelovanja.
Ostali su tek 12. prije dvije godine u Poljskoj. Dosad bez europske medalje.
Češki život nakon Jiche
Prije nešto više od dva mjeseca predvodnik češkog rukometa u zadnjem desetljeću Filip Jicha, 201 centimetar visok nekadašnji topnik Kiela i Barcelona, oprostio se od aktivne karijere. Problemi s koljenom i 36. godina na plećima odnijeli su Jichin rukomet, koji je 2010. proglašen najboljim na svijetu.
Život češkog rukometa nakon Jiche – čovjeka koji je u 16 godina za reprezentaciju odigrao 148 utakmica zabivši čak 816 golova – gledajući velika prvenstva počinje u Hrvatskoj.
Varaždinska skupina sučelit će ih s tri diva europskog rukometa, svrstajući ih u djelić reprezentacija koje ne ciljaju na visok domet.
Lidersku palicu u Jichinom stilu zasad nema tko preuzeti.
Najiskuniji a najkvalitetniji u sastavu je srednji vanjski Ondrej Zdrahala, 34-godišnjak koji igra u 2. Bundesligi. Minutažu će dijeliti s Tomasom Babakom, jednim od mogućih predvodnika novog češkog rukometa. Babak je prije četiri godine bio najkorisniji igrač češkog prvenstva, otisnuo se nakon toga u švicarski St. Gallen, a danas igra u drugom njemačkom rangu za Bergischer.
Češka je zanimljiva po izborničkom pitanju. Vode je naime, izbornički duet sastavljen od Jana Filipa i Daniela Kubeša, dvojice vrhunskih rukometaša koji su prije koju godinu završili karijeru.
Rukomet u Češkoj, unatoč znatnim ulaganjima države u sport, ne uživa velike uspjehe poput drugih sportova, uglavnom pojedinačnih i hokeja na ledu od momčadskih.
No koliko ipak Češka sustavnije razvija sport, za razliku od Hrvatske, pokazuje prognoza statističkih agencija da će na dolazećim Zimskim olimpijskim igrama u Pjongčangu osvojiti devet medalja, u odnosu na niti jednu hrvatsku. Rukomet Češke i Hrvatske – zasad – neka je druga priča.
Na europskim prvenstvima najbolji šesti u Španjolskoj 1996. te osmi u Austriji prije nepunih osam godina. Za prošla dva prvenstva nisu se kvalificirali.
