Povodom Međunarodnog praznika rada, Koordinacija za ljudska prava Varaždinske županije organizirala je 28. travnja javnu tribinu “Što je nestalo nestankom radničke klase?” na kojem je sindikalistkinja i aktivistica na području ženskih radnih i socijalnih prava Jagoda Milidrag Šmid govorila o problemima s kojima se u današnje vrijeme susreće radnička klasa te o razlozima zašto možemo govoriti o nestanku radničke klase.
– Danas svjedočimo izrazitom padu radničkih prava, no taj pad mora biti razlog da našu palicu podignemo još više i zatražimo prava koja nam kao radnicima pripadaju – izjavila je Milidrag Šmid i dodala kako konsenzus s kapitalistima uvijek vodi do smanjenja radničkih prava i da je svaki novi konsenzus samo pad iz lošeg u gore.
Radnička prava samo na razini deklaracija
Problematično je što ljudska, ekonomska, socijalna i kulturna prava radnika postoje kao niz deklaracija, normi i zakona, no stvarnost je ipak nešto drugačija. U stvarnosti ta se prava krše i nužno je da se borba za radnička prava nastavi i intenzivira.
– Svjedoci smo kako se sustavno radi na jednoj proizvodnji zaborava borbe radničke klase za svoja prava, u zaborav se tjera borba između radnika i kapitalista, ne metaforička borba, već realna borba u kojoj su radnici više nego često gubili svoje živote kako bi mi danas uživali određenu razinu radničkih prava i boli me kad vidim da mi danas tako lako puštamo da ta prava netko zatire – izjavila je sindikalistica Jagoda.
Prvi maj postoji kako bismo se podsjetili na radnička prava, ne Prvi svibanj, to je datum, već Prvi maj, koji je simbol borbe radničke klase, istaknula je.
Radnici danas prijetnja jedni drugima
– Nažalost, moderno doba, današnje doba, obilježeno je transformacijom radničke klase u ravnodušne jedinke, ravnodušnu okolinu gdje je svatko prepušten sam sebi i među sobom radnici su prijetnja jedni drugima – poručila je predavačica i podsjetila nas na Marxovu ideju otuđenja induciranog kapitalističkim sustavom.
Neovisno o tome koliko je radnik danas u pravu, smatra, on će snostiti posljedice ako to utječe na zaradu poslodavca i tu se u biti sukobljuju dva različita principa: solidarnost i konkurentnost.
– Društvo je zaboravilo kako je jedna od odlika ljudskog roda empatija, sposobnost ljudskog bića da se uživi u poziciju drugog i da za drugog bude sposoban učiniti sve što je potrebno da mu pomogne – izjavila je i ukazala na potrebu da društvo preuzme odgovornost nad sudbinom pojedinaca koji to nisu u mogućnosti, umjesto da sav teret baca na leđa pojedinca i njemu bliskih osoba.
Nepravda kao nešto normalno
Dodirnula se i prava žena koje se nalaze između dva zahtjeva: prvo, da rađaju i odgajaju svoju djecu bez oslanjanja na državnu pomoć, drugo, poslodavac očekuje da donose profit.
Smatra da su sindikati danas najorganiziraniji način radničke borbe, ne i jedini, no ne razumije zašto mladi u Hrvatskoj nemaju interes za učlanjivanje u sindikate.
– Svi smo mi naviknuli da nenormalne i nepravedne stvari doživljavamo kao nešto normalno, primjerice, normalno je da se ljudima režu socijalna prava, dok političari uživaju u povlaštenim mirovinama – rekla je sindikalistkinja Jagoda Milidrag Šmid.
Na kraju je uslijedila diskusija tijekom koje se kazalo štošta čemu su nas već naučila mnoga pisana djela marksističke provenijencije.
