Mediji ovih dana prenose važna upozorenja nutricionista građanima da ne jedu previše i tako sačuvaju zdravlje, a prije stotinu godinu Hrvati su jedva čekali Božić da se pristojno najedu.
Znanstveni časopis Collegium antrpologicum potvrđuje to u jednom od svojih brojeva, donoseći pregled tradicionalne prehrane u hrvatskim regijama na temelju starih monografija i radova objavljenih u Akademijinu serijalu Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena, za koji je Antun Radić sastavio upitnik 1897. godine.
Glavno obilježje prehrane u ruralnim područjima na početku 20. stoljeća bila je jednostavnost, ali je svaka regija imala svoje specifičnosti, koje su ovisile o geografskim i ekonomskim uvjetima, dominantnom obliku poljoprivrede te regionalnima običajima i tradiciji, pišu autorice s Instituta za antropologiju Marijana Briški i Morana Jarec.
Puno pure i variva, mesa malo, šećera skoro nimalo
Glavne karakteristike prehrane u Slavoniji i Baranji bili su svinjski mesni proizvodi kao što su kobasice, kulen, čvarci, hladetina (aspik), te varivo poznato pod nazivom čorba. U svakodnevnu prehranu spadao je gulaš – od graha, mrkve, kiselog kupusa ili repe. Gulašu bi ponekad dodali i sušeno meso ili tjesteninu, te bi ga obično začinili paprikom. Također, Slavonci i Baranjci su jeli razne kolače s makom, sjemenkama, orasima, sirom, marmeladom od šljiva, itd., piše Net.hr
Središnja Hrvatska
U središnjoj Hrvatskoj hrana je bila slična kao u Slavoniji i Baranji. Za doručak su često jeli žgance ili puru, kiseli kupus i gustu juhu. Puno su jeli svinjetinu i meso peradi, te razna variva koja su radili od korabe, mrkve, krumpira, mahuna, slatke repe, kiselog zelja, itd. Ondje su seljaci uvijek jeli obilnije: sir i više mesa, te pili vino i rakiju. U selima u blizini rijeka, konzumirali su često više ribe.
Istra
U Istri su tipična jela bili žganci s kavom, pržena jaja tj. fritaje, te razna variva, odnosno ‘maneštre’. Meso su jeli samo za blagdane ili fešte, a izvan tih dana meso su jeli uglavnom samo radnici koji su naporno radili.
Lika
U Lici su često konzumirali mliječne proizvode, a najvažniji sastojci jela bili su krumpir, grah i kupus. Mliječni proizvodi, beskvasni kruh, juhe od mahunarki, kupus, divlje bilje, kozje meso i janjetina bila su karakteristični za Liku, ali i za dalmatinsko zaleđe.
Dalmacija
U Dalmaciji i na istočnim jadranskim otocima seljaci su jeli palentu. Također, jeli su puno ribe, soljene, pržene ili s varivima. Pečeni kruh, karakterističan za to područje, zvao se baškot. Svakodnevna prehrana sadržavala je mnogo povrća, poput blitve, kupusa ili raštike, kojem su dodavali maslinovo ulje.
5 MITOVA O DETOKSIKACIJI: Zaboravite na hidrokolon, kokosovu vodicu, quinoaju…
Zdravlje ili kazna?
Kada su nabrojali jela koja su konzumirana u određenoj regiji, zbornici često nisu napominjali koliko se nešto često jelo. Tako, iz povećih popisa mesnih jela i kolača koji ondje postoje, moglo bi se pretpostaviti da su šećer i meso seljaci konzumirali svaki dan, napominju autorice članka.
Međutim, prehrana u ruralnim područjima svakako nije sadržavala tako mnogo šećera i mesa, za što postoje razni gospodarski i praktični razlozi: gospodarske mogućnosti seljaka, nedostatak električne energije, a time i nemogućnosti očuvanja svježeg mesa dulje vremena, nedostupnost šećera, itd.
