Vijesti / Kolumne

BRANKO DETELJ: SEDMIČARENJE

Tijelo Aleksandre Zec zazidano je u temeljima ove tvorevine što se državom želi zvati

Tijelo Aleksandre Zec zazidano je u temeljima ove tvorevine što se državom želi zvati
Goran Kovačić / PIXSELL, Varaždinski.hr

Prije dvadeset i osam godina ubijena je Aleksandra Zec. Imala je dvanaest godina. Nema tog paralelnog svemira u kojem bi bilo moguće da umjesto Praljkove Kolinda Grabar-Kitarović na službeni profil stavi fotografiju ove djevojčice.

Moralna bijeda

Najradije o tome ne bismo napisali ni slova, ali nam profesionalni postulati ne dopuštaju taj luksuz. Kako izborna kampanja odmiče, tako Kolinda Grabar-Kitarović dodaje gas. Taman kada se čovjeku učini da ne može luđe, ona ubaci u višu brzinu i brže-bolje ga razuvjeri.

Ono što je još jučer zvučalo kao skandalozna gluparija, danas već zvuči kao bezazlena pošalica u odnosu na novu logoreju. I tako iz dana u dan. Predsjednica udara bandićevski radni tempo.

Nakon što mu je pjesmom uveličala rođendansko slavlje, šefica je države kazala da je Bandić nevin tako dugo dok mu se ne dokaže suprotno. Ako mu se kojim slučajem ipak dokaže suprotno, onda će mu ona nositi kolače u zatvor.

'Vjerujem da se predsjednica samo šalila.' To je jedino što je Andrej Plenković, s kafkijanskom tjeskobom u glasu, uspio procijediti kroz zube. On bi je najradije, sva je prilika, zadavio golim rukama.

Nije, dragi premijeru, nije se šalila. Ni milimetra.

Poznata je stvar da Kolinda Grabar-Kitarović nema problema s pravomoćnim presudama. Uzmimo, recimo, generala Praljka. Njega je, ako se sjećate, međunarodni sud proglasio krivim za ratni zločin.

To međutim nije spriječilo aktualnu predsjednicu da mu na službenom profilu oda počast povodom druge godišnjice smrti.

On se, kaže, borio za prava hrvatskog naroda i odslužio je ono za što je osuđen.

Osim što su skandalozne, njene tvrdnje nisu istinite.

Nema načina da se to ljepše kaže. To je naprosto morbidno. Činjenica da predsjednica države slavi pravomoćno osuđenog ratnog zločinca ne ide na sramotu samo njoj, već ide na sramotu i svima onima koje predstavlja.

Činjenica pak da je ta ista predsjednica izbor većine i još uvijek najveći favorit na predstojećim izborima govori samo to da je u ovoj zemlji razum potpisao bezuvjetnu kapitulaciju.

Živio Barnum!

Novog predsjednika ili možda predsjednicu birači će na predstojećim izborima izabrati među jedanaestero kandidata koji su uspjeli skupiti deset hiljada potpisa. Šteta pera da ih ovdje sve nabrajamo.

I dok su favoriti otprije poznati, mediji kao najveću enigmu spominju Nedjeljka Babića, predsjednika Hrvatske stranke svih čakavaca, kajkavaca i štokavaca.

Lijepa je vijest da su unatoč manjim nevoljama potpise uspjeli skupiti Anto Đapić i Ivan Pernar. Bez njih sve ovo ne bi bilo isto.

Nažalost, kandidatura predsjednika Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske i Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine i Kralja Svih Hrvata Svijeta U Sjeni Slobodana Midžića bit će, kako sada stvari stoje, ipak odbačena.

On je, naime, Državnom izbornom povjerenstvu predao kandidaturu s jednim jedinim potpisom. Njegovim, dakako.

Kažemo nažalost, jer, ako se nas u 'Sedmičarenju' pita, ovaj mali Midžićev cirkus najbolji je način da se do kosti ogoli besmisao ovog velikog, skupog i posve suvišnog cirkusa čije nas prvo poluvrijeme čeka u nedjelju prije Badnjaka.

Glasovi iz groba

Usput rečeno, aktualna predsjednica Državnom je izbornom povjerenstvu predala otprilike dvjesto trideset hiljada potpisa. Sto hiljada manje nego prije pet godina.

Mediji su, dakako, odmah krenuli kombinirati što to znači. Hoće li manji broj skupljenih potpisa automatski značiti i manji broj glasova?

Dojma smo ipak da je takva analogija malčice nategnuta. Ono što bi ekipu u HDZ-ovu stožeru trebalo više brinuti je obavijest koja je ovih dana osvanula na službenim stranicama Ministarstva uprave, a koja kaže da na predstojećim izborima mrtvi neće biti u prilici glasati.

Kupi mi, majko, top

Da bi se izborio za svoja prava, znao je to Praljak, a zna i Krstičević, narod mora biti naoružan. Puškom ili pameću.

Budući da je ovo potonje u Ministarstvu obrane, kao i u izvršnoj vlasti općenito, teže naći nego svinjsko rebro u džamiji, ne treba čuditi vijest kako će Hrvatska u idućih pet godina, po direktivi NATO-a, u vojsku i obranu ulupati oko pedeset milijardi kuna.

Za plaće roditelja njegovatelja nema, učitelji i medicinarke pune trgove, mirovinski sustav je na izdisaju, ali za helikopter i top uvijek će se naći.

Neće nas valjda, kad za to dođe vrijeme, braniti invalidi i penzioneri, branit će nas vojska. Braniti od koga? Pa od Srba, od kog' će drugog.

'Vidjeli ste koliko se naoružava Srbija, i to je ta stvar. I prema tome, moramo voditi računa', objasnio je u ponedjeljak ministar Krstičević.

Da se bolje razumijemo

Neprijatelj, znamo, nikad ne spava. Reporteri s terena javljaju o prvim srpskim provokacijama. Poučeni iskustvom s početka devedesetih četnici mijenjaju taktiku – sada ne postavljaju balvane, nego ulične plakate.

Naime, u sklopu kampanje 'Da se bolje razumijemo' četnici iz SNV-a ćirilicom prepisuju slogane predsjedničkih kandidata i lijepe ih na frekventnim mjestima.

'Ovo je slobodna zemlja. Svatko ima pravo pisati i govoriti što želi, ali za to mora imati i odgovornost', poručili su iz stožera Kolinde Grabar-Kitarović.

Pravimo se da nemamo pojma što to znači? Što je to odgovornost za ćirilicu?

Stožer Miroslava Škore bio je kudikamo jasniji: 'Kad Miroslav Škoro pobijedi na predsjedničkim izborima, onda će SNV doista puno bolje razumjeti svoju ulogu u hrvatskom društvu. Ako se dosad i nismo razumjeli, nakon 22. prosinca puno ćemo se bolje razumjeti.'

Anno Domini 2019.

To je dakle slika Hrvatske na izmaku ljeta Gospodnjeg 2019. Prosvjetari i medicinari prosvjeduju na ulicama, radnici i penzioneri kopaju po kontejnerima, predsjednica odaje počast ratnim zločincima, a Kandidat Pjevač poručuje Srbima da su najebali kad on dođe na vlast. Ovaj narod zaslužio je sve što mu se dogodilo četvrt stoljeća unazad.

Proljetnica u roza pidžami

Prije dvadeset i osam godina ubijena je Aleksandra Zec. Imala je dvanaest godina. Nema tog paralelnog svemira u kojem bi bilo moguće da umjesto Praljkove Kolinda Grabar-Kitarović na službeni profil stavi fotografiju ove djevojčice.

Aleksandra Zec nije jedino dijete koje je stradalo u ratu, ali je postala simbolom stravičnog nekažnjenog zločina počinjenog u ime države. Njeno tijelo zazidano je u temeljima ove neuspjele i nakaradne tvorevine što se suverenom državom želi zvati.

Točku na i ovotjednog pregleda stavit ćemo pjesmom Monike Herceg.

Zvijeri u Zagrebu kćer su mi posadili da bude drvo na Medvednici

Sigurno zamijenivši roza pidžamu

s krznom nesmotrenog zeca

koji se netom valjao po jagodama

 

Kada su joj u rebra zarili putanju smrti

sigurno nisu vidjeli

kako je hrabro zijevanjem prekorila

kržljave autoritete

i pospano utonula u tlo

kao proljetnica

 

Najgledaniji video

Najgledanija galerija

Izdvojeno


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.