Vijesti / Kolumne

BRANKO DETELJ: SEDMIČARENJE

Što će koronavirus u zemlji koja je preživjela trideset godina HDZ-a

Što će koronavirus u zemlji koja je preživjela trideset godina HDZ-a
Hrvoje Jelavić / PIXSELL

Virus je, da se poslužimo rječnikom Milana Bandića, kao ubod komarca.

Ako je virus, nije lav

Deset je i kusur godina dobri Pavle Kalinić, Bandićev čovjek za krizne situacije, strpljivo čekao i pripremao se da Zagreb zadesi kakva elementarna nepogoda, nuklearna katastrofa, pandemija, potres, poplava, bilo što, i sve uzalud.

Raspisivali su se tako natječaji za kupnju atomskog skloništa, nabavljala su se oklopna vozila otporna na bombe i bojne otrove, simulirale su se eksplozije na benzinskim pumpama, a jedina nevolja, svih tih godina, od koje je zapravo trebalo spašavati građane Zagreba bio je upravo Kalinićev šef.

Onda se napokon, ovog tjedna, u Zagrebu pojavio zloglasni koronavirus. Napokon nešto što bi u perspektivi moglo mirisati na izvanrednu situaciju. I što radi Kalinić?

Iznerviran novinarskim pozivima javlja se na telefon i govori da ide ća, da je u avionu za San Francisco i da ga, osjetljiviji neka zažmire na jedno oko, boli kurac za koronavirus. Baš tako. Kakav duh!

Ako je virus, nije lav. Pokušajte zamisliti jad čovjeka koji duže od deset godina čeka kataklizmu koja će pola Zagreba zbrisati s lica Zemlje, a onda mu imbecili iz novinskih redakcija isprazne bateriju na mobitelu zbog virusa iz Italije. Malo je to za frajera takvog kalibra.

Ako nas pitate, braćo i sestre, osoba tjedna neponovljivi je Pavle Kalinić.

Ako je pošast, nije HDZ

Dok ovo pišemo, službeno je potvrđeno da je u Hrvatskoj šest pacijenata zaraženo koronavirusom. Očekuje se da će broj oboljelih rasti, ali mjesta panici ipak nema.

Ministar Beroš spušta loptu na zemlju i tvrdi da je situacija pod kontrolom. Profesorica Markotić racionalno opisuje korake koje poduzimaju infektolozi s ciljem da se spriječi širenje zaraze. Najeminentniji hrvatski znanstvenici poput Rudana i Đikića umiruju javnost argumentirano dokazujući da smo u bliskoj prošlosti već preživjeli gore epidemije i opasnije viruse.

Ohrabrenja i optimizma, naravno, nikad dosta, stoga bismo ovdje, neka to bude naš skromni doprinos ovoj stručnoj raspravi, željeli podsjetiti i na znanstveno dokazanu činjenicu da su Hrvati prirodno otporni na kojekakva zla i pošasti.

Razmislite hladne glave, što će koronavirus u zemlji koja je preživjela trideset godina HDZ-a? Virus je, da se poslužimo rječnikom gore spomenutog Milana Bandića, kao ubod komarca.

Ako je korona, nije smak svijeta

Mostov zastupnik Nikola Grmoja sam se javio u infektivnu kliniku zbog straha od koronavirusa. Prošlog vikenda privatno je boravio u Italiji. Hvala bogu, u Mihaljeviću su mu rekli da nema rizika budući da se uglavnom zadržavao na toplom jugu.

Grmoja je otprije poznat po tome što vodi brigu o svom zdravlju. Pohvalno je to. Naposljetku, kakvi god bili, virusi se čine prilično ništavnima naspram neretvanskih hilijazama.

Sjećamo se one urnebesne priče, koju je novinarima ispričao Stipe Gabrić, kako su na prijelazu milenija, po naputku jedne molitvene zajednice iz Čapljine, malog Nikolu roditelji sklonili u austrijske Alpe ne bi li ga tako spasili od smaka svijeta.

Ako je Klisović, nije Grmoja

Nešto gore od Grmoje, ako se tako može reći, prošao je potpredsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku Joško Klisović. On je poslan u dvotjednu izolaciju zbog toga što je bio u kontaktu s osobom kojoj je kasnije dijagnosticiran virus. U razgovoru s novinarima kazao je da se osjeća odlično.

Najzabavnije je u cijeloj priči to što je Klisović prije odlaska u izolaciju cijelo jutro harao po Saboru. Ne znamo kakve su mu točno bile namjere, ali nema sumnje da će biti i onih koji će mu to uzeti kao velik plus. Jedino je šteta, reći će, što je sabornica već poslovično zjapila poluprazna.

Ako je pokret, nije stranka

Ni virusi ni podvale, kako je sam rekao, nisu zaustavili Miroslava Škoru da osnuje vlastitu političku stranku. Ustvari ne stranku, nego pokret. Ustvari ne običan pokret, nego Domovinski pokret Miroslava Škore.

Ne zato što je to htio, nego zato što je morao. Crni su se oblaci nakupili na horizontu hrvatske budućnosti. Škoro ne odustaje od uloge spasitelja.

Na službenoj Facebook stranici pratili smo izravan prijenos obraćanja iz zagrebačke Panorame. Bio je to pravi festival općih mjesta, milijun puta prežvakanih frazetina i lošeg humora.

Od vlasti koja služi narodu, a ne obrnuto, ponosa, poštenja, dostojanstva i rata, preko domaćih i stranih ulaganja, demografske revitalizacije i negativnog nasljeđa komunizma do mladih, sposobnih i neopterećenih ljudi poput Jovića, Mlikote i Peternela, s Bujancom, Ilčićem i Zekanovićem u široj perspektivi.

U najkraćem, najuzaludnije potrošenih sat vremena u tjednu za nama.

Čovjek ne može a da se ne zapita što će nekome s dvije uspješne karijere, onom glazbenom i onom poduzetničkom, s uhodanim biznisom i milijunima na računu, s vinogradima, parkiralištima i s četiri ugrađene premosnice, što će nekome takvom, pobogu, još i politička stranka?!

Dakako, Miroslav Škoro ima se pravo kandidirati na izborima, zastupati svoje stavove, ima pravo tražiti podršku birača i uvjeravati ih da je upravo on ono što Hrvatskoj treba.

Isto tako, mi u 'Sedmičarenju' sebi ćemo zadržati pravo da u njegovom političkom djelovanju vidimo tek nastojanje da svoje materijalno bogatstvo upari s direktnim političkim i društvenim utjecajem. Da ga se pita, da odlučuje, da bude glavni igrač koji vuče konce.

Kako reče jedan drugi pjesnik, po našem skromnom sudu ipak nešto uspješniji od Škore, raspolagati tuđom mukom nije mala zajebancija.

Najgledaniji video

Najgledanija galerija

Izdvojeno


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.