Pred nogometašima Varaždina najveći je izazov sezone. Dvije kvalifikacijske utakmice protiv pulskog prvoligaša, Istre 1961, odredit će nastavak puta varaždinskih nogometaša. Veliku zaslugu za trenutnu poziciju, osim igračima, valja pripisati i Mariju Kovačeviću, 43-godišnjem treneru koji je na kormilu Varaždina upisao 17 ligaških pobjeda.
– Početak sezone bio je težak, došlo je mnogo novih igrača i trener Kastel nije imao lak posao. Bez obzira na loš start, govorio sam upravi da još razmisle žele li smijeniti Kastela, ali ja se nisam bojao preuzeti odgovornost – započeo je strateg varaždinskih nogometaša.
Nakon početnih pet kola Varaždin je imao pet osvojenih bodova, a tada na scenu stupa spomenuti trener. Preuzeo je odgovornost i uskočio u vruću stolicu, znajući kako su očekivanja uprave, a i publike, na visokoj razini.
– Na početku su me čekale dvije teške utakmice – Dinamo II i Gorica koji su nam već nakon 5 kola bježali za 9 bodova. Današnji nositelji igre tada su bili ozlijeđeni, ali mi smo se uspjeli podići i vezati nekoliko pobjeda, jedini je žal ostao za kup utakmicu s Cibalijom – osvrnuo se na svoje početke popularni ‘Kova’.
Nakon pobjeda protiv najboljih, uslijedilo je razdoblje izjednačenih rezultata, a nakon poraza od Cibalije uslijedila su još tri vezana poraza. Nije to bilo lagano razdoblje u redovima Varaždina, ali pokazali su kako mogu biti na visokoj razini kad je najpotrebnije. U posljednjim trenutcima susreta prelomili su Lučko, zatim ponovno slavili protiv Dinama II i Gorice, da bi neshvatljivo izgubili od Šibenika u posljednjem kolu.
Druga polusezona donijela je preporođeni Varaždin
Nakon 5. mjesta na polusezoni, trener Mario Kovačević bio je svjestan kako ga čeka turbulentan i zahtjevan nastavak u vidu proljetnog dijela prvenstva. Njegovi su igrači tada postali svjesni kako u svakom trenutku mogu završiti u prvih 11, ali i na tribini – sami su krojili svoju sudbinu.
– Nije lako igračima koji stalno treniraju, a nisu u kadru. Svi igrači rade kvalitetno, obećao sam im pošten i dobar rad u koji ne sumnjam. Danas imam 25-26 igrača na treningu i svi su spremni zaigrati. Iskoristili su prilike koje su dobili i u svlačionici nema nikakvih tenzija. Naši igrači s klupe nerijetko su preokretali utakmicu – prisjetite se samo Sačera i Kolarića u prvoj polusezoni, sada Težaka protiv Lučkog itd. – osvrnuo se trener na stanje u svlačionici.
Spremno je prihvatio ‘jaram očekivanja’ na svoja leđa i poveo ekipu na turneju u Kinu, a nakon toga u veoma uspješan drugi dio sezone.
– Turneja u Kini pomogla nam je da se što više ekipiramo i što bolje pripremimo za nastavak sezone. Nismo kukali ni po snijegu ni ledu, u 14 utakmica u nastavku sezone upisali smo 11 pobjeda. Nažalost, kiksali smo protiv Gorice. No, igrali smo dobar nogomet, ali 5 bodova protiv Hajduka koštalo nas je prvog mjesta – zaključio je Kovačević.
Druga momčad Hajduka uspjela je u dvije utakmice proljetnog dijela sezone s Varteksovog stadiona otići ‘teža’ za velikih 5 bodova (2:2, 0:1), dok je poraz kod Gorice (4:2) bio definitivna točka na i zaključku kako se Varaždin neće direktno plasirati u elitni rang hrvatskog nogometa. Ipak, izabranici Marija Kovačevića do kraja sezone uspjeli su konsolidirati svoje redove i zasluženo završiti sezonu na drugom mjestu koje vodi u dodatne kvalifikacije za mjesto u 1. HNL.
Dva susreta s Istrom – biti ili ne biti
Na pretposljednjem mjestu 1. HNL, onom koje također vodi u dodatne kvalifikacije, završila je pulska Istra 1961, a ždrijeb je odlučio kako će se prva utakmica kvalifikacija igrati u Puli, na Aldo Drosini.
– Zahvaljujem se i publici, siguran sam da će i u ovim utakmicama moji igrači biti popraćeni s tribina. Zato mi je i drago da drugu utakmicu igramo kod kuće kako bi sa svojim navijačima mogli proslaviti prolazak u 1. HNL. Cijelu godinu nismo se predavali, a nekoliko smo puta bili na rubu odustajanja. Zahvalni smo za ovu ‘dodatnu’ šansu i nadam se kako će dečki dati sve od sebe kako bi pokušali ove godine vratiti prvoligaški nogomet u Varaždin – rekao je Kovačević i nastavio:
– Istra je kroz posudbe dovela mnogo dobrih igrača, Matei, Bady, Matas, Vojnović itd. Uz Čuljaka, Rocea, Zgrablića, Ivešu, sve su to isprobani igrači koji mogu nositi ekipu i biti uzor mladim igračima. Imali su sreće da je Cibalija ove sezone podbacila, a zasigurno im je dobro došla i ova ‘financijska injekcija’, očekuju nas dvije zanimljive utakmice. Imam kvalitetne igrače koji će moći nametnuti svoju igru – imamo svoj stil igre, tehnički smo dosta jaki, preko brzih napadača možemo doći u protivničku polovicu i sigurno je da se u Pulu ne idemo samo braniti – jasan je ‘Kova’.
U tamošnjim se medijima sve češće spominje odsustvo najboljeg Istrinog igrača, Cosmina Mateija, koji je primoran vratiti se u turski Genclerbirligi i završiti svoju hrvatsku avanturu.
– Matei će im sigurno faliti kao kvalitetan igrač, no, da budem iskren, veseli me što neće igrati. Nisam se odlučio na dugu karantenu, u utorak putujemo u Pulu i nakon utakmice ćemo vidjeti na čemu smo i što se bolje pripremiti za uzvrat. Ako želimo nešto protiv Istre, moramo biti svih 90 minuta na razini prvog poluvremena protiv Dinama u Varaždinu. Dobro ćemo se pripremiti, moji igrači vjeruju u sebe, ja sam tu da smirim situaciju. Ključne utakmice su uvijek posebne, dobro su se pripremili za nas kao i mi za njih, ali vjerujem da možemo. Ne volim gubiti i da mi netko kaže da sad potpišem poraz 1:0, 2:1, ne bi pristao. Taman da izgubimo 5:0, ne bi prije potpisao minimalan poraz, idemo po pozitivan rezultat i nećemo se pokoriti nikome, idemo pokazati koliko vrijedimo – nastavlja oštro Kovačević.
‘Ne razmišljam o ničemu osim o ove dvije utakmice’
U varaždinskoj se svlačionici nalaze mnoga poznata prezimena poput Jerteca, Golubara, Glavice, Sačera, Drožđeka, ali i poneki igrači koji su od anonimaca postali stožerni igrači poput Senića i Čelića.
– Drago mi je da je Drožđek iskočio i zatvorio usta svim kritičarima. Znao sam da on može više i da mu treba velika podrška da pruži još više. To se na kraju i pokazalo istinitim. No, najveće iznenađenje proljetnog dijela sezone je Matej Senić koji se izborio za svoje mjesto i od izlaznih vrata došao je sve do stožernog stopera, sam je sebe postavio u ekipu i dao svim igračima primjer – pohvalio je trener mladog stopera.
No, cijela je svlačionica bila svojevrsni pokušaj ‘povratne lopte’ mladih igrača, ali i onih poniklih u školi nogometa na Varteksov stadion.
– Veseli me ‘varaždinski’ štih ekipe – radili smo na tome da dovedemo dečke koje smo mogli priuštiti, a stasali su u Varteksu. Kad se bivši klub raspadao svi su jedva čekali da uzmu produkte naše škole. Naravno, hvala i Rijeci na Nevistiću, Kabiruu i Bamideleu, ali na kraju smo složili odličnu ekipu, spoj mladosti i iskustva koja je odigrala odličnu sezonu – ponosno je istaknuo trener Varaždina.
Za kraj se i prisjetio svojih početaka, istaknuvši snažnu želju koja ga vodi na njegovom putu kao trenera momčadi Varaždina.
– Varaždin je uvijek imao nogometno srce i dušu. 94’ sam u klub došao s jednom torbom, srce mi je bilo veliko i nažalost nisam ostavio neki igrački trag. Zato mi je želja da kroz ovaj trenerski dio pošteno vratim klubu i gradu ono što mi je pruženo. Nakon 5 – 6 godina stabilizirala se situacija u nogometu i drago mi je da postoje ljudi koji znaju podsjetiti kakav je Varaždin klub imao i kakav će tek imati. Ponosan sam što sam dobio priliku da sam prvi trener Varaždina i ne razmišljam o ničemu osim o ove dvije utakmice – završio je ‘Kova’.
